Poznati hrvatski pisac Zoran Antičević ponovo je pisao o Tuzlanki u koju je zaljubljen već duže vrijeme. Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Tamnoputa kraljevna guste i kovrčave kose premazane mirisnim uljima. Nekoliko šljokica slijepljenih za vlasi izgledaju poput blještavih zvijezda izgubljenih u mračnim dubinama svemira. Prekrije čitava leđa, a nekoliko blistavo-crnih pramenova klizne niz vrat.
Na ovalnom se licu prelamaju snažne crte tamnih boja, ženstvenost i djetinjstvo. Špicasta brada, čeljust čvrsta, obrazi rumeni kao gejšini, a jagodice izbačene.
Podno visokog čela, tanki lukovi obrva izoštravaju žar bademastih očiju, a kada se osmjehne svojim punašnim usnama, snažno zablista strastveni portret njene duše.
Koža glatka kao ljupkost, svježa i mokra poput latica jaglaca, sunčevo slikarsko platno koje se ljeti ispunjava najljepšim bojama.
Ona je djevojka visoka i razigrana. Struk tanak poput drveta magnolije, a okrugle joj grudi muška ruka nikad nije milovala.
Ove su slike samo sjene mojih sjećanja. Ovdje, u hladnim europskim gradovima po kojima me život vuče, na ovom svijetu što se poput leša svakog dana sve više raspada.
