U Tuzli danas cijeli dan prolazi u znaku obilježavanja Dana odbrane Tuzle i prisjećanja na 15. maj 1992. godine. Kad se samo sjetim koliko sam nekad trošila energije, vremena, živaca da pričam o 15. maju, onome što je prethodilo i što se dogodilo, da pokušam nešto objasniti onima koji nisu bilo ovdje kad vidim koliko su u zabludi. Znala sam se i dobro nervirati, ne kad čujem šta narod priča, tu uvijek ima svašta, i dobrog i lošeg, nego novinari, političari. Uznemiravale su me te priče, počne se čovjek osjećati kao budala. Bila ovdje, gledala, doživjela, proživjela i hvala Bogu preživjela rat, i treba mi neko soliti pamet. Ali kao i za mnogo šta treba proći neko vrijeme, treba čovjek dobro život iskusiti, osjetiti šta i ko je zaista bitan pa da cijeni svoj mir i svoje vrijeme.
Zaista ne pretjerujem kad kažem da me ono doslovno baš briga šta tamo neko priča i misli o nama Tuzlacima u kontekstu rata, početku i toku rata. Neka misle šta hoće. Dok sam bila u fazi nastojanja da ukažem, razgovaram s kim se može, uvidjela sam da ima nešto u ljudima kada ne žele čuti istinu.
To su situacije kada čovjek negdje u dubini duše osjeća da nešto s nekim, s nečim, nije u redu ali potiskuje to negdje, ne želi o tome misliti, kada sumnja pa bi i da zna i da ne zna, a boji se istine. Jer istina zna biti teret, šta poslije istine? Zato bih čak mogla da kažem da neke i razumijem jer mnogi sve gledaju iz svoje perspektive, a malo ko želi da zna kako je onome drugom.
Meni su dirljivi susreti majki koje su u minulom ratu djecu izgubile. Malo je njih briga u kojoj je dijete vojsci bilo, njenog djeteta nema i to je jedino što je zanima. Naravno da i oni koji su izgubili svoje najmilije, koji su bili u vojnoj koloni, imaju pravo da žale svoje mrtve. Da je pameti moglo se raditi na prihvatanju istine i spoznaje da je Tuzla imala pravo, a i dužnost prema građanima, da se brani od agresije. Rat je rat, pravila nema, ljudski život postaje bezvrijedan, žrtve su brojne, često uzaludne i treba da se radi na tome da do tih groznih sukoba ne dolazi, a ne da se politizacijom dižu tenzije.
Vrijeme je da se i sama priča o ratu stavi u neke realne okvire, te priče trebaju svoje mjesto u udžbenicima, o njima treba znati ali mora se živjeti sadašnjost, gledati u budućnost i tek nekad prisjećati prošlosti. Da nam je prošlost škola života, da nas opominje, a ne da smo u njoj stalno dok ne osjetimo da je ovaj narod kao otrovan negativnom energijom, da živi u grču i da gubi moć da u bilo čemu vidi pozitivno i lijepo.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 7 beba, 4 djevojčice i 3 dječaka.
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 247 intervencija
Vatrogasci - nisu imali intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 2 puta, prijavljena su 4 krivična djela, zabilježeno je 9 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 15.05.2017. godine krv su darovala 33 davaoca.