Mujaga Ibrišimović, berber iz Tuzle, bio je i “doajen brica”, jer je osam decenija skoro do smrti držao brijač u rukama. Počeo je rano da uči brijački zanat. U poznim godinama iako je imao nasljednika u radnji, dolazio je gotovo svaki dan da obiđe brijačnicu i ponekad obrije omiljenu mušteriju iz ranijih godina.
Kod hadžije su rado navraćali da se obriju mladi i stari jer je bio gostoljubiv i prijatan u razgovoru.
Hadži Mujaha Ibrišimović ne samo da je bio najstariji mještanin (živio je 102 godine) nego je duhom ostao svjež pa je mogao da se bavi svojom strukom sve do stote godine. Bio je neiscrpan u pričanju zgoda i nezgoda iz života nekadašnje Tuzle. U Mujaginom društvu bilo je ljudi svih uzrasta, staleža, raznih stuka i zanimanja, zanatlija, umjetnika, sveštenih lica, trgovaca, finansa i dobroćudnih beskućnika, boema, narodnih pripovjedača, činovnika, muktara, ali uglavnom ljudi spremnih na šalu.
Snimio i zapisao Stanoje Bojović 1961.godine
Prilog iz Tuzlanskog vremeplova III Dragiše Trifkovića