Sve do nedavnih kiša, tačnije do 2. juna 2017. godine, moja porodična kuća u Slavinovićima važila je za jednu od onih sa najljepše uređenim dvorištem u Tuzli. Ovo tvrdim bez lažne skromnosti kao i to da je sa kišama navedenog datuma postala deponija smeća i fekalija koje je nanijela vodena bujica. U prilog tome dostavljam i fotografije kako je izgledao taj drugi juni kada su nam u nekoliko sati uništeni auto i dvorište, a kuća pretrpjela štetu u desetaka hiljada maraka.
Ovaj izgubljeni čovjek kojeg vidite u otpadnim vodama i koji u agoniji pokušava da pročepi odvodne cijevi sam ja! Sam. Naravno, jer ko drugi da to radi kada su se sve gradske službe samo konstatovale „da one ne mogu ništa da poduzmu u mom slučaju!“.
Podsjećam da je to bio petak, a petkom se obično nestrpljivo dočekuje neradan vikend. Vanredna situacija je nepoznat pojam gospodi iz nadležnih službi jer moraju se ljudi odmoriti! To što smo ja i moji roditelji spavali sa jednim otvorenim okom i slijepo vjerovali da te iste nadležne službe ipak nisu toliko nemilosrdne, a mi u njihovim očima zaboravljeni nikoga nije zanimalo. Ama baš nikoga i u to smo se grubo uvjerili!
A kako je došlo do horora kojeg vidite na fotografijama? Kanalizaciona cijev je začepljena uslijed kiše koja je, između ostalog, u sebe povukla šljunak koji je tu nezakonito ostavio moj prvi komsija. I prošle godine je situacija sa jačom kišom bila ista, posljedice po nas identične, šteta ogromna i nikad nadoknađena, a pravosnažno Rješenje inspektorice za građevinske poslove da taj šljunak komšija odvuče i napravi adekvatan šaht on nikada nije ispoštovao, a oni njegovu bahatost nikada nisu kaznili.
U Rješenju se u dijelu zaključka navodi da ako do 31.10.2016. godine taj isti komšija ne izvrši ono što ga se obavezuje, prinudno će to regulisati kompanija Tom Cat, a njemu ispostaviti troškovnik. Moram li reći da se ništa po pitanju toga nije desilo?
I gdje je tu moja krivica??? Zašto trpim posljedice nečega što se ponavlja, a ne bi trebalo ni da se dešava da svi rade svoj posao. Ukoliko su sve te gradske ine komisije, Civilna zaštita, mjesna zajednica i ostali nenadležni da stanu u kraj bahatosti pojedinca čemu onda njihova inertnost da mi pomognu riješiti posljedice. S pravom se pitam čemu oni služe? Civilna zaštita je namjenjena kome, pitam se glasno. A pitao sam to i njih jer nakon svega što nas je snašlo nisu došli ni da obiđu teren.
Njihov odgovor je bio da služe građanima u nevolji, a ja to, zaključujem nisam bio čim mi nisu znali reći zašto nisu došli da vide moju nevolju tog i narednih nekoliko dana čije posljedice i dalje otklanjam.
Ko je nadležan za građane kada kiša opet napravi problem? Ukoliko već Civilna zaštita prije izlaska na teren treba nečije zeleno svjetlo, recite nam ko je to pa da pozovem tu osobu i kažem da mi je voda u dvorištu i u kući do struka, možda me se tada shvatio ozbiljno.
Vjerovatno ste se sjetili Javnog preduzećaVodovod i kanalizacija. I ja sam, ali na bezbroj mojih molbi da dođu i pročiste jedan manji šaht u dvorištu, prvo slijedi gomila pitanja o naplati njihovih usluga u šta bi se vrlo lako sami mogli uvjeriti samo da provjere svoje finansije. Mučan posao rekao bih, lakše je odugovlačiti i pustiti ljude da sami zarone u šaht i urade posao za koji im uredno plaćaju prispjele račune.
Kome ako ne građanima služe preduzeća koja su nam nedavno sa bilborda predstavljali kao naše najveće vrijednosti u gradu? Ja od tih vrijednosti za sada malo toga vidim, a skupo plaćam.
Zlatko Urošević
