Vijest o smrti Ćazima Sarajlića, koji je umro u ponedjeljak (21.08.) u 69. godini, rastužila je njegove najbliže, prijatelje, poznanike i brojne umjetnike s kojima je radio i prijateljevao. Došli su danas ispred Komemorativnog centra Tuzla da se oproste od čovjeka koji je cijeli život posvetio umjetnosti. Još kao dječak obilazio je umjetničke ateljee tuzlanskih slikara.
Nakon završenih studija u Beogradu, kao historičar umjetnosti od 1975. godine radio je kao kustos u Galeriji portreta. Od 1997. do 1990. godine bio je direktor "Tuzla filma" i direktor Prvog međunarodnog festivala kratkometražnog i dugometražnog filma. Od 1990. do 2011. bio je direktor Međunarodne galerije portreta. Bavio se esejistikom i likovnom kritikom, pisao razne komentare, bilježio što vidi dok hoda rodnom Tuzlom, a dosta kasno počeo je sam, vrlo uspješno slikati. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hrecegovine i Udruženja likovnih umjetnika Bugarske, grada Loma. Odlikovan je ordenom Viteza za umjetnost i književnost Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske.
Oni koji su ga poznavali kazat će da se sa Ćazimom moglo lijepo razgovarati, često je s ironijom gledao na mnoga dešavanja, volio umjetnost, prezirao primitivizam, znao je govoriti bez dlake na jeziku.
Nije znao a nije ni htio da se prilagođava novim vremenima, po mnogo čemu bio je specifičan i baš takvog su ga mnogi voljeli. Sjećajući se Sarajlića, neki su se danas, koračajući u povorci do groblja, pitali šta li bi Ćaze rekao na sve, te pokušali smisliti rečenicu koju bi on rekao, da može sve da vidi i čuje.
Njegove kćerke Maja i Asja, supruga Dara, brat Dževdet te rodbina, brojni prijatelji i poznanici, oprostili su se danas od tuzlanskog viteza Ćazima Sarajlića.
Ispred Komemorativnog centra Tuzla prisutnima se obrato Mujo Grbić, a na groblju Trnovac Vlado Kerošević.
U nastavku pročitajte tekst koji je napisao njegov veliki prijatelj Nedim Hrustanbegović.
Čime nas je zadužio Ćazim Sarajlić da ga i danas spominjemo i uvažavamo kao svestranu ličnost i nadarenog umjetnika velikog formata?
Ćazim je bio kompleksan - ne samo uspješan slikar, pisac, publicista, hroničar...
Bio je drugačiji od mnogih. Rječju osoben odražavajući na najbolji način stvaralačku snagu i onaj životni aktivizam tako potreban svijetu koji se guši u bespuću.
U Tuzli, a sigurno i na mnogo širem prostoru, ime Ćazima Sarajlića i te kako je poznato.
Njegov pečat za one koji su se sa poštovanjem odnosili prema ovom stvaraocu utisnut je u mnoga kulturna zbivanja ovog grada.
Talentovani vajar vremenom je postao i uvaženi slikar prepoznatljivog likovnog izraza, stekao je poštovaoce kako na prostoru regije, tako u Francuskoj, Njemačkoj, Bugarskoj, te drugim zemljama sve do daleke Malezije gdje je izlagao svoja likovna ostvarenja.
Godinama je bio na čelu "Međunarodne galerije portreta Tuzla" koja je predstavljala stjecište portretista iz cijelog svijeta. Nadamo se da će i poslije svega tako i ostati.
Kao organizator i domaćin Festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma obilježio je još jedno uspješno razdoblje u kulturnom životu Tuzle.
Sasvim razumljivo, nakon svega što je radio, Sarajlić je osjetio potrebu da se iskaže i kao pisac. I u tome je bio vrlo uspješan.
U teškom vremenu rata kojeg smo proživili ispisao je tekstove na stranicama sarajevskog "Oslobođenja", tuzlanskog "Fronta slobode", "Radio Tuzle" i mnogih drugih medija.
U Ćazimovoj zaostavštini bezbroj je afiša, kataloga, najava i komentara u kojima je ostalo zapisano šta se i kako radilo u "Međunarodnoj galeriji portreta" i kako se odvijao kulturni život u Tuzli. Njegova upornost, umijeće i spretnost u traženju tema, događaja i zanimljivih likova bili su osnova za knjigu kolumni "Vrt glinenih golubova".
Posmatrajući svijet oko sebe, nas, Ćazim se susreo sa uspomenama i ožiljcima od kojih su neki nažalost bili neizlječivi i koji su mu na koncu uništili zdravlje i skratili život.
Mnogo toga moglo bi se reći u ovom tužnom trenutku o djelu i liku čovjeka, koji je sasvim sigurno u mnogome zadužio svoj rodni grad.
Dragi Ćazime znam sigurno da će te dugo pamtiti tvoji najmiliji i svi oni koji su te istinski cjenili i voljeli.
23. august 2017.
Nedim Hrustanbegović |
S.M.
