Izložbom "Mak Dizdar: Prvih stotinu godina" i promocijom autentičnog i definitivnog izdanja knjige "Kameni spavač", počeli su 17. Međunarodni književni susreti Cum grano salis.
Prije početka programa posvećenog jednom od naših najvećih pjesnika, gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović govorio je o ustanovljenju Književne nagrade "Meša Selimović" koja je bila svojevrstan odgovor multietničke Tuzle vremenu u kojem počinju da se vrednuju i nameću drugi načini razmišljanja.
U toku proteklih godina Tuzlom su prodefilovali brojni književnici, jezičari, promotori, idavači, obilježene su brojne godišnjice rođenja, smrti, rani jubileji, te se trudilo da se ne zaborave značajni pisci Bosne i Hercegovine. Selektori i članovi žirija su iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Stihovima Maka Dizdara, koje je na impresivan način govorila Hasija Borić, počela je promocija knjige "Kameni spavač".
Zašto se izložba zove Mak Dizdar "Prvih stotinu godina" pojasnio je Gorčin Dizdar, inače unuk velikog pjesnika. Kazao je da u Fondaciji Mak Dizdar smatraju da se o djelima Maka Dizdara tek treba čuti. Stariji bolji poznaju rad Maka Dizdara ali i to se često svodi na koju poznatiju pjesmu. Mladima, osim onima koji su profesionalno upućeni na književna djela, gotovo je nepoznat.
Najnovije izdanje knjige "Kameni spavač" značajno je iz više razloga. Riječ je o autentičnom i definitivnom izdanju o kojem je govorio Sanjin Kodrić.
Kodrić je rekao da se ovom promocijom Dizdar na neki način vraća i Tuzli jer postoji veza između tuzlanskih pisaca Meše Selimovića i Derviša Sušića. Naime, 1966. godine iz štampe su izašle knjige "Derviš i smrt" Meše Selimovića, "Pobune" Derviša Sušića i "Kameni spavač" Maka Dizdara, što je prema mišljenju Kodrića bila eksplozija u našem književnom stvaralaštvu, nakon čega ništa nije bilo isto.
Prvo izdanje "Kamenog spavača" izdato je 1966. godine, drugo 1970. i treće 1973. godine, nakon Dizdareve smrti. Iako je treće izdanje pripremio i autorski ovjerio, Dizdar nije doživio njegovo izdavanje ali to su tri izdanja iza kojih autor stoji.
Sanjin Kodrić je kazao da je malo kome zaista poznato djelo "Kameni spavač" jer su uglavnom čitali jedno izdanje, a tri pomenuta se međusobno dosta razlikuju po mnogo čemu, a posebno po uvrštenim pjesmama.
Tim stručnjaka radio je dugo na ovom najnovijem izdanju koje je večeras predstavljeno u Tuzli, što je bio dosta težak posao jer je primijećeno da su u starijim izdanjima bile brojne greške, i to greške koje daju totalno drugo značenje nekog stiha. Analizirajući rukopisnu zaostavštinu ispravljene su greške, te je dobijena knjiga koja je vrijedna i za čitanje, a i za gledanje zbog ilustracija koje je radio Rudolf Ruch koji je svojevremeno putovao i crtao motive sa stećaka, a jedan od unuka Maka Dizdara, Bor Dizdar, radio je ilustraciju te stvorio novi font slova za bosančicu.
Kodrić je istakao da Dizdar nije bio samo pjesnik nego i dramski pisac, pripovjedač, novinar, pa i slikar. O njegovom životu postoje mnoge kontraverze i doza mističnosti koja je svakako zanimljiva za istraživanje.
Na kraju promocije govorio je Mile Stojić spominjući da je Dizdar umro u 54. godini, u najvećoj svaralačkoj snazi, a kažu da se najbolje piše nakon šezdesete. Spomenuo je i da se njegovo ime često koristi u političke i politikanske svrhe, te da mu smeta što ga neki navode kao Mehmedaliju Dizdara ne pošujući želju samog pisca koji je za svoje umjetničko ime uzeo Mak, kako je i potpisivao svoja djela.
O izložbi su govorile Šejla Šehabović i Đana Kukić, koja je istakla da joj je bilo jako teško da se odluči šta od ličnih predmeta Maka Dizdara izložiti. Dodala je da je radeći selekciju i sama više naučila o njegovom životu i djelu, te je radila izložbu sa osjećanjem strahopoštovanja.
S.M.
