U okviru 17. Međunarodnih književnih susreta "Cum grano salis", u četvrtak je održana promocija knjige "Zovite me Esteban" autorice Lejle Kalamujić. Osim autorice o knjizi je govorio i Damir Arsenijević.
 Damir Arsenijević i Lejla Kalamujić |
Riječ je o knjizi kratkih priča koje su međusobno povezane. Autobiografske priče mlade autorice Lejle Kalamujić, koju život nije mazio, kratke su ali su snažne, emotivne, otvorene, i veoma iskrene.
Prvo je autorica sama sa sobom raščistila dosta toga pa je onda mnogo toga iz svog života prenijela čitaocima.
Život Lejle Kalamujić podsjeća na priču o Feniksu, ona se izdigla iz svega, i iako nježna, osjećajna pokazuje veliku hrabrost.
Iako je riječ o pričama o njenom životu, te priče su i o raspadu bivše zemlje čije je nestajanje uticalo na raspade brojnih mikro svjetova, pa tako i porodica.
Bez majke je ostala sa 5 godina, u ratu je ostala bez porodice, kako ona kaže "odjednom su u jednom dijelu bili Srbi, u drugom muslimani". Sve koje je imala umrli su. U njenom životu je bilo previše smrti, što je kod nje izazvalo osjećaj da je se to ne tiče. Hospitalizirana je na psihijatriji, a način na koji je nalazila utjehu, način da funkcioniše, bilo je i pisanje.
Uz sve te tragedije u privatnom životu ona je lezbejka, što samo govori u kolikoj mjeri je njen život bio borba, same sa sobom, drugima, društvom.
Promotor Damir Arsenijević kazao je da je ovo snažna knjiga o intimnosti, savladavanju umijeća gubljenja i disanja, u kojoj se ističe "idemo raditi a ne tugovati".
Na promociji koja je bila veoma posjećena, autorica je pročitala neke od priča.
S.M.
