San skoro svakog planinara jesu Himalaji Nepal, a naš se hvala Bogu i ostvario. Ja, moj suprug Mirsad, i naš sin Edo, krenuli smo na taj dugo sanjani put 01. oktobra i vratili se 21. oktobra 2016.godine. I evo, ovih dana je godišnjica tog ostvarenog sna.
Na aerodromu u Katmanduu nas je dočekao naš domaćin, nekad veliki planinar, alpinista i vodič brojnih himalajskih ekspedicija gdin Dharma, član Nepalske ekspedicije koja je osvojila Everest, nažalost sa teškim posljedicama smrzavanja i amputacija, koje su provedene na dugom liječenju u Barceloni.
Kada sletite u Katmandu, slijedi šok, od saobraćaja, gužve, prašine, skroz druge kulture življenja, siromaštva. Djelujete izgubljeno i ne snalazite se. Sve vrvi kao u mravinjaku ali u svom tom, nama neredu, vlada pravi red i sve vrvi od života. Nepalci su ljubazni, dobri, vrijedni i veoma čvrsti ljudi.
Stisnut između dva giganta, Indije i Kine, smješten u srcu Himalaja, Nepal je jedna od najatraktivnijih destinacija za planinare i alpiniste. Broj i raznovrsnost planinarskih staza, te vidici na vrhove najveće i jedne od najljepših planina na planeti Zemlji, magnet su za mnogobrojne turiste različite starosne dobi, fizičkih i finansijskih mogućnosti. Planinarske staze tipa one do Everest Base Campa, oko vrhova Anapurne ili nacionalni park Lantang, postale su svjetski poznate i smatrane su jednim od najljepših.
Krov našeg svijeta je opasan, surov, moćan, a istovremeno egzotičan i izazovan. Potrebna je dozvola za ulaz u nacionalni park i karta područja za samostalno planinarenje. Mi smo se odlučili za samostalno, iako se može iznajmiti gija-vodič, kao i šerpe za nošenje opreme.
Odlučili smo da odradimo najpoznatiji treking na svijetu, Annapurna Circuit, u Annapurna planinskom masivu centralnog Nepala, nekadašnjeg kraljevstva Manang. Ukupna dužina trase varira između 160-230 km ... ovisno o tome gdje započinje i završava treking.
Treking raste do 5416 mnv, na Thorong La, lednički prevoj u srcu Himalaja, zapadno od Mount Everesta, dodirujući južni rub tibetanskog platoa, prelazi dvije različite riječne doline i okružuje Annapurna masiv (vrhove Annapurna I-IV, Manaslu, Gangapurnu, Tilicho Peak). Brojni vrhovi od 6000 do 8000 m u porastu uspona ledničkih vrhova koji vas pozivaju na strahopoštovanje, maštu i divljenje moćnoj Annapurni.
Treking počinje u Besisaharu, u Marshyangdi dolini rijeke i završava u Gandaki Gorge. U Besisahar se dolazi nakon 7-8 sati vožnje od Katmandua kratkim odignutim autobusčićima gdje putnici budu i na krovu, uz stalno zviždukanje konduktera na prednjim otvorenim vratima, čije značenje samo vozač razumije, vješto se probijajući kroz planinski kameni put, kroz duboke klance i litice.
Zatim staza prolazi Padyy polja, suptropske šume, vodopade preko 500 m visine, gigantske stijene i razna skromna sela. Svi vam se osmjehuju i izražavaju dobrodošlicu dok se vi isčuđavate, osjećajući toplinu, sigurnost i da niste tuđi. Nevjerovatni prizori, emocije i doživljaji.
Annapurna Circuit je proglašen najboljim na svijetu. Širok spektar klimatskih zona od tropa na 600 m nadmorske visine, do Arktika na 5416 m visine na Thorong La, s različitim kulturnim raznolikostima od budističkog stanovništva u kanjonu rijeke Marsjangdi, gdje svaka grupica kuća ima svoj stup i molitvene zidove na ulaznoj i izlaznoj kapiji, Hindu sela sa tibetanskom kulturom, u podnožju Manang doline i niže Mustang.
Staza je prilično izazovna i veoma duga, s brojnim preprekama, kanjonima, liticama, širokim, hladnim brzim i dubokim rijekama, klancima i poljima riže, prelazima preko ogromnih visokih drvenih visećih mostova sa sajlama, divnim pejzažima moćne planine od koje zastaje dah, malim skromnim selima sa drvenim, od daske "hostelima" kroz koje sve fura, i istočnjačkom hranom na bazi riže, koju mnogi ne bi podnijeli, što je i za neke od nas bio najveći problem.
Sama odluka za posjet Himalajima zahtjeva ozbiljno proučavanje, planiranje, prikupljanje informacija i iskustava, fizičku i psihičku pripremu, mnogi su nakon 3000 mnv doživjeli visinsku bolest, jedan i kliničku smrt, a posljedice se osjete i kasnije jer na aerodromu u povratku jedan je umro.
Nakon prelaska staze slijedi obično odlazak u Pokharu, koja se nalazi na jezeru Feva, grad kao "mondensko" turističko mjesto sa brojnim hotelima, restoranima, dućanima, gdje sve liči na Zapad prošaran istočnjačkom civilizacijom, gdje se brzo naviknete, vratite u "normalu", sređujete utiske, isčuđavate se svojoj "ludosti" i pripremate za povratak minibusom, onim istim surovim planinskim putem (samo još da ovo prođe!), zadovoljni i sretni što ste preživjeli, bogati nečim što malo koji čovjek ima na našoj prelijepoj planeti.
Oktobar je najbolji mjesec u sezoni za planinarenje i preporučujemo svima.
Edmina, Mirsad i Edo (Edmin) Merdić iz Tuzle
GALERIJA FOTOGRAFIJA