Uz brojna zanimanja koja sam zamišljala kad sam bila mala, sviđalo mi se da budem medicinska sestra. Ozbiljno. Lutke su mi bile glavni pacijenti, sve su bile izbušene koliko sam im davala vakcina i injekcija. E sad kako to da se dijete igralo sa iglama za šivanje, to je posebna priča. Bila druga vremena, djeca su dosta mala i izlazila sama da se igraju.
Injekcije sam davala kad su lutke bile baš bolesne ali pile su i čajeve, sve sam ja to uredno sipala kroz rupicu u ustima pa curi voda (koja je kobajagi čaj) gdje su ruke i noge. Pa leže, pokrivene i tako. Ostala mi ta ljubav pa je meni bilo drago (psihijatar bi imao šta da kaže) kad je neko bolestan u kući, pa leže a ja im pravim čajeve i pokrivam i govorim šta smiju šta ne. Duša mi naređivati. Mlađa sestra mi je bila glavna žrtva, samo kihne i eto mene da je pazim, mjerim temperaturu, ne dam djetetu ustati.
Jučer, jedan radnik što mi radi u stanu, povrijedi glavu. Udario glavom u neki ekser, krvi bilo. Sreća ne puno. Eto mene, uživila se. Pitam ga je li mu muka, gledam kakve su mu oči, prati li prst, dr. Haus na djelu. E onda da mu očistim ranu. Nema alkohola ali zato ima rakije, od 35 stepeni pa dalje. Svekar peče svake godine, nema da fali. Pa ja uzmem jednu od 40 stepeni, odmah mu se razbistri u glavi. Poslije je radio k´o nov.
Neki ljudi vole da ih neko pazi, neki vole da paze drugog, a ja i jedno i drugo. Kad sam jednom sinu, kad je bio mali, pričala kako djecu treba grliti, ljubiti, saslušati, da ne odrastaju nesvjesni ljubavi kojom su okruženi, i tako te priče, dijete gleda i kaže "ja mislim da ja imam viška pažnje". Mislim – molim? Ne valja ni to, ali bolje pažnja nego nepažnja.
Malo se i šalim ali ozbiljno mislim da je pažnja važna. Da je neko bitan tu kad nam treba, i dobar pokazatelj s kim mi ustvari živimo, provodimo vrijeme. Ružno je kad neko nema ni osjećaj da treba nekome pomoći, kad se nema razumijevanja, a posebno sam alergična kad neko svoje obaveze, posao, potrebe, zadovoljstva i sve drugo stavlja ispred tuđih. E takve ne treba ni paziti ni maziti, nego naprotiv zube pokazati. Kad su djeca u pitanju sve je to bezrezervno, bezgranično, bezuslovno, za ostale je sve na vagi, sve prema zaslugama. Nikako nekoga paziti, a on/ona k´o mrtav konj.
Ovakva lijepa nedjelja, a ja filozofiram. Dođe to meni, stalno nešto po glavi vrtim, analiziram. Baš bih nekad da ne mislim ni o čemu i ni o kome, ali slaba vajda od želja, ne može čovjek mislima naređivati. A lijepo je kad maštam, e to je već prava uživancija. Ležim i zamišljam, i onda zakunjam s osmijehom na licu. Jedino mi nekad žao kad se probudim a nisam u "mojoj" prelijepoj kući na obali prekrasnog mora u uvali borova. Imam naravno i dio plaže, nema nikoga u blizini.
Ugodan vam ostatak dana.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 9 beba, 5 djevojčica i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 151 intervencija
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir narušen je 3 puta, prijavljeno je 6 krivičnih djela, zabilježeno je 5 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 27.10.2017. godine krv je darovalo 25 osoba.
