U posljednje vrijeme tuzlanska publika pored različitih manifestacija i kulturnih događaja može i ima priliku da posjeti određene tuzlanske lokale i pubove u kojima se predstavljaju različiti bendovi. Tuzla je oduvijek bila mjesto nastanka i okupljanja bendova i grupa koje već godinama na razne načine pokušavaju da očuvaju istinske muzičke vrijednosti, a što domaća publika naziva dobrom muzikom.
Nije važno da li se radi o rock, pop, fanky ili jazz orijentaciji, važno je da je dobro i da nas vraća u vrijeme kada se muzika slušala sa uživanjem i poštovanjem. Taj fenomen dobre muzike, a samim tim i pjesme, koja pokreće slušaoca na razmišljanje i stvara sliku nekih lijepih trenutaka, prisutan je već godinama u izvođenju prepoznatljivih i uvijek rado slušanih pjesama VIS "Retro“ iz Tuzle.
Tako je bilo i ove subote u jednom od tuzlanskih pubova, gdje je "Retro veče“ počelo i završilo pjesmama sa predznakom opstanka. Sigurno se pitate zašto opstanka? Zato što je riječ o pjesmama, koje upravo zbog svog sounda, tekstova i načina izvođenja treba da žive i danas. A žive još uvijek zahvaljujući muzičkim grupama koje ih izvode i uvrštavaju u svoj repertoar, kao i autorima pomenutih pjesama i bendovima, koji još uvijek egzistiraju na muzičkoj ex – Yu sceni.
Na žalost neki od tih autora nisu više među nama, a i pojedini bendovi su prestali sa radom, tako da je uloga VIS „Retro“ time i značajnija jer oživljava, između ostalih, pjesme koje bismo iz navedenih razloga vrlo brzo zaboravili i one bi vremenom nestale.
Koliko su članovi VIS „Retro“ svjesni svog zadatka očuvanja pjesama govori u prilog tome i činjenica da sa puno energičnosti i muzikalnosti donose domaćoj publici vjerodostojan sound koji u određenom trenutku kod slušaoca izaziva osjećaj povezanosti dva vremena, onog u kojem živimo i ne tako davne prošlosti. Faktor iznenađenja je i redoslijed pjesama kao i sam izbor repertoara koji je baziran većinom na muzici ex – Yu scene. Pa tako se mogu čuti pjesme Parnog Valjka, Prljavog Kazališta, EKV, Zabranjenog pušenja, Leb i Sola, pa čak i pomalo zaboravljene grupe Alisa i mnogih drugih. Nije ovdje riječ o promovisanju pojedinih bendova, već je težište na pjesmi koja treba biti otrgnuta od zaborava. Također, teško je i napraviti dobar izbor pjesama, jer ukusi su različiti, a i generacije. Ali nekako i taj generacijski problem VIS „Retro“ uspijeva da izjednači prenoseći taj sound na mlađu populaciju, a što poprima na neki način i edukativni karakter.
Bilo kako bilo cilj se ostvaruje, a nama ostaje da željno iščekujemo svaki nastup VIS „Retro“ i da se tako prisjetimo uvijek dragih pjesama i uživamo u dobroj muzici.
M.M.
