Štrajk doktora medicine i stomatologije se nastavlja ali kako koji dan odmiče dešavanja oko štrajka su sve manje jasna. Može li, kako i u kojem vremenskom okviru biti ostvaren zahtjev organizatora štrajka, Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH?
Krenimo redom, predstavnici Sindikata doktora kažu da imaju jedan zahtjev, potpisivanje Federalnog kolektivnog ugovora za doktore medicine i stomatologije. Zahtjev je razumljiv ali se postavlja pitanje koji je put do njegove realizacije?
Logika kaže da bi se nešto što je federalno trebalo potpisati na federalnom nivou, u ovom slučaju između Federalnog ministarstva zdravstva i Strukovnog sindikata doktora medicine i doktora stomatologije Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, iz ovog Ministarstva su izdali saopštenje u kojem kažu da je uloga tog Ministarstva koordinirajuća te da se "ovaj ugovor može zaključiti nakon dobijanja saglasnosti na ispregovarani Kolektivni ugovor od strane vlada kantona i Strukovnog sindikata doktora medicine i doktora stomatologije Federacije Bosne i Hercegovine".
Šta u ovom saopštenju znači "saglasnost na ispregovarani Kolektivni ugovor"? Objašnjenja nema, možemo se jedino držati logike, a logika kaže da valjda ima neki okvirni prijedlog federalnog kolektivnog ugovora o kojem se pregovara na kantonalnom nivou, a rezultat pregovora bi trebale biti saglasnosti kantonalnih vlada na ispregovarani tekst kolektivnog ugovora.
Na žalost, čini se da u ovom slučaju logika ne pomaže jer se iz izjave predsjednika Saveza strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH Rifata Rijada Zaida može zaključiti da
ne postoji okvirni prijedlog federalnog kolektivnog ugovora. On je prekjučer nakon potpisivanja kolektivnog ugovora u Kantonu Sarajevo izjavio: "Očekujemo da premijeri i ministri ostalih kantona nešto nauče od sarajevske Vlade, jer će
ovaj ugovor biti osnova za kreiranje federalnog okvirnog kolektivnog ugovora".
Da rezimiramo, po riječima predsjednika federalnog sindikata tek treba da bude kreiran federalni okvirni kolektivni ugovor, štrajkači traže potpisivanje Federalnog kolektivnog ugovora (koji još nije kreiran), a Federalno ministarstvo zdravstva traži saglasnost od kantonalnih vlada na ispregovarani kolektivni ugovor koji, kao što je rečeno, još nije kreiran.
Čini se da bi ovaj štrajk, u ovakvoj zbrci, mogao poprilično da potraje jer federalni sindikalci i nisu baš osmislili put do postizanja konačnog cilja štrajka. Po riječima svog prvog sindikalca proizilazi da su ušli u štrajk a da nisu pripremili okvirni prijedlog federalnog kolektivnog ugovora na kojeg kantonalne vlade trebaju da daju svoju saglasnost. Nije valjda da neko očekuje da je moguće da se u kantonima pregovara oko različitih tekstova pa da se kasnije, izvlačenjem zajedničkih dijelova, dođe do teksta federalnog kolektivnog ugovora? Takođe, dešavanja oko štrajka pokazuju da sindikalisti nisu obezbjedili ni čvrste temelje za svoju reprezentativnost. Zbog te reprezentativnosti i štrajk i eventualni ispregovarani ugovori mogu da se uruše kao kula od karata.
Zakon isti a sindikat u Sarajevu ima, dok u Tuzli nema reprezentativnost
Nema sumnje da zbrka oko doktorskog štrajka postaje još zapetljanija kada se u priču uvede famozna reprezentativnost sindikata. Ona je definisana federalnim Zakonom o radu i propisana je istim članovima Zakona i za federalni i kantonalni nivo. Da bi sindikat mogao legalno učestvovati u pregovorima mora biti reprezentativan, što po Zakonu znači da mora imati najmanje 30% članova od ukupnog broja zaposlenih u području djelatnosti (grani) na teritoriji Federacije, odnosno području kantona.
U ovom slučaju područje djelatnosti je zdravstvo pa STRUKOVNI sindikati doktora medicine i stomatologije nemaju ni teoretsku šansu da dostignu tih 30% članova jer doktora ima svega 15 % (i manje) u odnosu na ukupan broj zaposlenih u zdravstvu. Zbog te malobrojnosti doktori su se i odlučili da osnuju strukovne sindikate jer su u granskom sindikatu manjina i jer misle da ih granski sindikat ne zastupa na njima odgovarajući način.
Sve bi bilo u redu da je Zakon o radu definisao strukovne sindikate ali nije pa se na njih primjenjuje kvantitativni uslov (30%) za granske sindikate koje ne mogu zadovoljiti. Drugim riječima, strukovni sindikati doktora medicine i stomatologije ne mogu po važećem Zakonu o radu imati reprezentativnost ni u kantonima ni na federalnom nivou.
S obzirom da je ovo Bosna u kojoj se može svašta, Federalni strukovni sindikat doktora medicine i stomatologije ipak ima važeće rješenje o reprezentativnosti broj UPI 03-34/12-42/15 od 12.7.2016. godine kojeg je dobio od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Takođe, validno rješenje ima i Strukovni sindikat Kantona Sarajevo kojeg je od kantonalnog Ministarstva rada dobio 23.02.2017. godine. U oba slučaja, ŠTO JE I LOGIČNO ALI NIJE ZAKONITO, reprezentativnost je utvrđena u odnosu na ukupan broj doktora a ne uposlenih u zdravstvu.
To što su se nadležna ministarstva u donošenju rješenja koristila razumom umjesto faličnim Zakonom, vrijedno je hvale ali granski sindikati u zdravstvu nisu zadovoljni takvim načinom razmišljanja. To pokazuje primjer Tuzlanskog kantona u kojem je Strukovni sindikat TK dobio isto rješenje još 2015. godine ali mu je reprezentativnost osporio granski sindikat u TK.
Ima li strukovni štrajk smisla bez izmjene Zakona o radu?
Sad slijedi najzanimljiviji dio. Bez obzira da li je procjena reprezentativnosti urađena ispravno ili nije, Federalni strukovni sindikat ima reprezentativnost na federalnom nivou od jula 2016. godine. Po članu 126. Zakona o radu, ukoliko je sindikat kantona organizacioni dio federalnog sindikata koji ima reprezentativnost, smatra se da ispunjava uslove za reprezentativnost na kantonalnom nivou. S obzirom da je Strukovni sindikat TK organizacioni dio Federalnog strukovnog sindikata, koji ima reprezentativnost, automatski po članu 126. ima reprezentativnost na kantonalnom nivou.
Po Zakonu je ima, po Sudu je nema jer kao što je poznato, na tužbu UKC-a Tuzla, Opštinski sud Tuzla je doktorima zabranio štrajk u UKC-u jer njihov sindikat nije reprezentativan.
S obzirom da ovoj priči očito postoje i "ludi i zbunjeni", teško je predvidjeti kako će se ovaj štrajk i nastaviti i završiti, posebno što u igri ima još jedan značajan detalj. Radi se o tome da je Nezavisni strukovni sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, još prošle godine podnio zahtjev za poništenje rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj: UPI 03-34/12-42/15 od 12.7.2016. godine, a to je rješenje o reprezentativnosti Strukovnog sindikata doktora FBiH.
Ukoliko ovakav zahtjev dođe do suda, na primjeru Tuzle izgledno je da će rješenje biti poništeno, da će Federalni strukovni sindikat izgubiti reprezentativnost, vjerovatno i onaj u Kantonu Sarajevo. U tom slučaju će i potpisani (eventualno i budući) kolektivni ugovori izgubiti na važnosti i priča će se vratiti na početak, do Zakona o radu.
Jasno je da dugotrajnog rješenja za doktore i njihov strukovni sindikat neće biti dok se ne izmjeni Zakon o radu. Problem je što uz postojeći Zakon, bez obzira na dobru volju i kvalitet postignutih dogovora i ugovora, uvijek može da se pojavi neko iz kruga zainteresiranih i putem nadležnog suda obori reprezentativnost strukovnih sindikata doktora.
Čini se, kad su već započeli štrajk, da ne bi zavisili od nečije dobre volje, doktorima bi bilo najbolje da svoj zahtjev promjene u hodu i da traže izmjene Zakona o radu po hitnom postupku. Razlog više su evidentno nezdravi odnosi između granskih i strukovnih sindikata. Doktori i ostali zaposleni u zdravstvu su upućeni jedni na druge, rade timski posao i nije dobra opcija ni za njih, a ni pacijente, da se sindikalna nesloga uvuče u svakodnevni posao.
A.M.
