Gotovo sve što potpiše Hanif Kurejši je dobro. Bilo da je riječ o scenariju za film ili knjizi, njegovo ime za mnoge je dovoljna garancija da se odluče da nešto pogledaju ili pročitaju.
S puno duhovitosti oslikava svakodnevni život, život ljudi za koje se kaže "obični" i baš zbog toga u ovoj knjizi se čitaoci širom svijeta "nalaze". Stvari su to koje znače pojedincu, njegovom mikrosvijetu, koje baš ništa neće promijeniti u svijetu, univerzumu, a koje toliko znaju zaokupiti nečije misli ili srce.
U romanu je riječ o jednom psihoanalitičaru koji se prisjeća svoje mladosti, života koji je nekad vodio, kao i života drugih osoba, aferima iz prošlosti koji na razne načine uzimaju danak u sadašnjosti.
Duhovito, toplo, životno, pitko štivo, koje se čita s užitkom.
Dijelovi iz knjige:
(...) Tajne su moja valuta: njima mešetarim da zaradim za život. Tajne o ljudskim žudnjama, o onome što ljudi zaista žele i onome čega se najviše plaše. Tajne o razlozima zašto je ljubav naporna, seks komplikovan, život bolan i smrt tako blizu, a ipak toliko daleko. Zašto su uživanje i kazna tako blisko povezani? Kako govore naša tijela? Zašto sebe guramo u prošlost? Zašto priželjkujemo neuspjeh? Zašto teško prihvatamo uživanje? (...)
(....) Slušanje nije samo neka vrsta ljubavi, ono jeste ljubav. Svejedno, dok sam sjedio sa svojim prvim pacijentima, pokušavajući da se izborim sa nelagodom što slušam nekoga koga ne poznajem, čije snove i ispovijesti ne razumijem, povremeno bih imao osjećaj kao da pokušavam da dešifrujem Pustu zemlju u prvom čitanju. (...)
(...) Možda je naša veza bila lišena strasti jer nakon Ađite nisam imao namjeru da ponovo patim od seksualne ljubomore. Nisam tražio nikakvu moć nad Karen, njen život i njeno tijelo bili su samo njeni, htio sam da budem sa ženom za kojom ne žudim. Ako je čovjeku u velegradu ljubav jedino intenzivno osjećanje na raspolaganju, kakva je onda to bila ljubav? (...)
Kurejši često piše o ljudima koju su svjesni svojih nedostataka, koji griješe, idu stranputicom, pokušavaju uhvatiti korak sa životom, biti "normalni", uzorni. Opisuje odnose između ljudi koji su često komplikovani i kada prirodno ne bi trebali biti, kao odnos između roditelja i djece, muškaraca i žena, a između svega, uvijek ista, trajna potraga i potreba čovjeka za ljubavlju, pažnjom i nježnošću kao potvrdom svog postojanja. Ljubav kao začin, bez koje je život bljutav.
S.M.
