12.01.2018. u 08:00 Broj citanja: 5097 Na istočnom bedemu Bosne: Daljegošta, posljednje selo u Srebrenici
Na samom istoku Bosne, svega nekoliko kilometara od granice sa Srbijom, nalazi se selo Daljegošta koje teritorijalno pripada opštini Srebrenica. Smješteno je u brdima na nadmorskoj visini od oko 700 stotina metara i od opštinskog središta do sela se dolazi preko nešto makadamskog, a nešto asfaltnog puta.
- U Maloj Daljegošti živi naš šestoro, dok u kompletnoj Daljegošti imamo svega 10 porodica koje tu konstatno žive. Najteže je zimi kad zbog velike količine snijega putevi budu neprohodni. U suštini mi koji živimo ovdje nismo nezadovoljni. Najljepše je kod svoje kuće i svi skupa prevazilazimo sve probleme, kaže nam Mevlida Mehanović, koja se vratila sa mužem i pokrenula proizvodnju aronije i malina. Njena najveća želja je da opremi mini radionicu sa savremenim mašinama za preradu voća. Za sada te mogućnosti nema, uglavnom voće prerađuje ručno što iziskuje više vremena, a i snage.
Pretprošle godine pokrenuto je Udruženje žena povratnica "Podrinjka“ sa sjedištem u Skelanima i broji 37 članica. Imaju i podršku UG "Vive žene" iz Tuzle, a često izlažu svoje proizvode na sjamovima. Više o tome za naš portal govori Mevlida Mehanović.
Stanovnici Daljegošte se bave stočarstvom i poljoprivredom. Četiri godine ranije su počeli program sadnje jagodičastog voća a bave se i ovčarstvom. Ovdje su dva stada sa po 150 ovaca. Kada su se vratili, iskrčili su njive, počistili kuće i krenuli u vraćanje života.
- Nemamo ovdje hitnu službu, imamo ljekara koji dežura dva puta sedmično to je malo nezgodno, ali opet, ne žalimo se, živi se - dodaje Mevlida.
Daljegošta je selo koje ima tri zaseoka: Veliku i Malu Daljegoštu te Tursanoviće.
- Mi smo zadnji, od glavnog asfalta gdje skrećete nama. To također znači da smo posljednje selo u Srebrenici, ali i u Bosni i Hercegovini. Kad se Bosna mjeri, mjeri se sa mjesta Žlijebac, koje se nalazi nedaleko od našeg mjesta, pa sve do Bihaća. Tako da smo geografski zadnji, moralno i ekonomski, rekao nam je Edhem Omerović iz Male Daljegošte.
U selu je postajala džamija koja je zvanično otvorena 2. augusta 1969. godine. Srušena je i spaljena u danima nakon što je i stanovništvo protjerano maja 1992. godine od strane lokalnih Srba i prekodrinskih pomagača zatrovanih ideologijom mržnje. Nakon toga uslijedila je bestidna pljačka teško sticane imovine, a potom i selektivno paljenje kuća i drugih objekata. Obnova džamije desila se prije tri godine kada je i zvanično nanovo otvorena.
Senad Karić iz Daljegošte, u svojoj prvoj knjizi pod nazivom "Bilo jednom u Daljegošti, narod ovog kraja opisao je sljedećim riječima: "Sve su to u suštini dobre duše, svako s pokojom mahanom i niko nije savršen. Svako je imao svojih loših strana, ali, srećom, mnogo više dobrih".
Za svoje rodno mjesto, zapisao je, da je to jedino mjesto gdje će i duša i tijelo osjetiti mir i spokoj ili, što bi se kazalo, rahatluk.
- Gdje god bili, kud god nas život rasuo, nikad i nigdje nećemo biti sretni kao tamo gdje smo rođeni, odakle smo potekli i gdje će nam duša stanovati dok smo živi. Sunce tuđeg neba neće tako grijati i uvijek će faliti ono nešto u duši, a to se prosto zove verem. A od verema haman gore jada nema, zapisao je Karić u knjizi o lijepoj Daljegošti.
Daljegoštani će, kako su nam kazali, nastaviti sa svojim životima, iako daleko od pomoći i od svijeta ali sretni, jer su na svojoj zemlji i žive od svog rada.
