Ako ste prolazili pored Male pijace i vidjeli neku frku, žute trake, inspektore, negdje oko Bulevara je došlo do sukoba između dva muškarca, prvo verbalnog, a zatim i fizičkog. Jedan je zadobio teške povrede od uboda nožem te je u bolnici i umro. Eto kako se život izgubi, žalosno. A bila je i akcija na oduzimanju krijumčarene tekstilne robe i duhana. Bilo je duhana oko 300 kg. Priča je iz druge ruke, tako meni rekli pa ja vama. U Sarajevu sam, ali "radio Mileva radi", kolege mi ispričale šta se dešavalo.
Sjetih se da je u ratu moja svekrva, inače rijetko vrijedna i poduzetna žena, kojoj nikad nije bilo teško da zasuče rukave, na jednom dijelu uz vikendicu posadila duhan, što bi rekli za vlastite potrebe. Pa je tako, inače diplomirani inženjer tehnologije po struci, razmišljala kako da pospiješi rast te tražene biljke. Šta li je mućkala ko će znati ali dobro je to našikljalo, a listovi su bez pretjerivanja bilo oko 60 cm dužine, sam biljke narasle nekoliko metara. Bilo je zanimljivo za vidjeti, pa se to sušilo, a onda kako je u ratu bilo viška vremena, sjedilo, pričalo, sjeckalo, čuvalo i dijelilo. Jak neki duhan bio, pušači su dobro čadili, a još nisu imali pravi papir za duhan nego motali u šta su stigli.
To je samo jedna od brojnih ratnih pričica koje znaju i sada biti zanimljive kada se slušaju. Ne one priče o granatama, razaranjima i ostalim strahotama, nego načinu na koji se preživljavalo. Kako se snalazilo kada su u pitanju osnovne stvari. Kada je egzistencija u pitanju, glavno je da se ima šta jesti ali osim tih priča, ratnih recepata za jela, koja sad ne znam da bi ko probao, baštica ispred zgrada u gradskim naseljima, recepti za šampone za kosu, kaladont i sl. Koja sreća kad se uspije doći do pravog šampona, dezodoransa i ostalih stvari koje u miru imamo, pa još biramo.
Nekad se sjetim kako smo bili željni čokolade, a sad u kući ima jedna velika zdjela puna raznih đakonija, a kad utanji zaliha onda se s negodovanjem gleda na tamo neke običnije slatkiše. U ratu nisam vidjela ni one napolitanke od limuna i narandži za koje sam se uvijek pitala ko to jede.
Da se vratim svekrvi i duhanu, slušajući vijesti o oduzimanju duhana, nešto kontam da i ne znam je li dozvoljno saditi duhan. U ratu pravila očito nisu važila, apsurdno je držati se zakona u vremenu kad se ubijaju ljudi.
Kako rekoh u Sarajevu sam, gotov sinu raspust pa zajedno stigli jer ima dosta stvari koje se moraju prevesti. Spremam, slažem, a muž pametuje, kaže ne sjećam se da su se prije djeca vozila na fakultet, ni da se nosilo ovoliko stvari. Slabo se toga ko sjeća, što bi rekli, druga bila vremena, nije ni bilo računara, a od stvari se imalo znatno manje. Jedna jakna, koji džemper, košulja, farmerke, gojzerice zimi, patike ljeti, i to je to. Nekome bilo bolje prije, nekome sad, a na mišljenje često utiču i nostalgični momenti. Mnogo šta je ljepše i lakše samo zato jer se mlado pa kako kaže pjesma "svako odijelo dobro ti stoji".
Ipak, da se sad prema djeci ima drugačiji odnos, ima. Negdje više vuče otac, negdje mama, negdje se udruže, negde podijele ali koga god znam, samo djecu negdje voze, čekaju, po treninzima, u školi iz škole dok su mali, pa poslije kad gdje putuju, gdje god treba. Roditeljima kojima je to teško i prestanu, onima koji nije, tu su za sve što im treba i nema tu puno filozofije. Da se ima djece kao prije vjerovatno se ne bi ni moglo, kaže rodila desetero djece, pa da ih pomiluje po glavi dosta joj, a ovako jedno dvoje u vrh glave, jašta ćemo nego uskakati kad treba.
Hladno je danas
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 8 beba, 5 djevojčica i 3 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 159 intervencija
Vatrogasci - imali su 1 intervenciju
MUP TK - javni red i mir je narušen 4 puta, prijavljeno je 9 krivičnih djela, zabilježeno je 6 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 09.02.2018. godine krv je darovalo 35 osoba
