Globalni pokret preživjelih za prekidanje šutnje o seksualnom nasilju u sukobima, čiji je inicijator i organizator dr. Denis Mukwege Fondacija sa uredima u Ženevi i Den Hagu, rastuća je platforma zajedničkog djelovanja koja ilustrira moć solidarnosti i povezivanja preživjelih iz čitavog svijeta u krug uzajamne podrške u vlastitoj borbi za pravdu i sprečavanje dalje upotrebe silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja nad ženama kao oružja rata.
Zahvaljujući volonterskom angažmanu dr. Amre Delić i članica Udruženja “Naš glas”, čije se sjedište nalazi u Tuzli, od novembra 2017. godine i preživjele seksualnog nasilja u ratu iz BiH postale su aktivistice Globalnog pokreta preživjelih.
Skupa sa preživjelima iz drugih zemalja svijeta, najprije su učestvovale u izradi zajedničke izjave i video poruke u znak podrške ženama Koreje koje su bile žrtve seksualnog porobljavanja i seksualne eksploatacije u vojnim bordelima tokom Drugog svjetskog rata, a koje i sada, iako već u osmoj i devetoj deceniji života, u ime pravde za žrtve nastavljaju svoju borbu protiv šutnje, višedecenijskog poricanja njihove patnje i marginalizacije.
Djelujuci u okviru Globalnog pokreta preživjelih, članice Udruženja „Naš glas“ dale su svoj doprinos i u FB kampanji „16 dana aktivizma“ protiv rodno-zasnovanog nasilja tokom decembra 2017. god., a početkom ove godine pridružile su se još jednoj globalnoj akciji solidarnosti s ciljem zajedničke osude zločina počinjenih nad ženama Sirije i opresije koja je uslijedila nad žrtavama koje su smogle hrabrosti da javno progovore o iskustvima ratnog silovanja i prisilnih brakova.
S tim u vezi, preživjele seksualnog nasilja u ratu iz BiH uputile su pismo podrške i ohrabrenja ženama zrtvama sukoba u Siriji, izrazavajuci uvjerenje da se samo prekidanjem šutnje o seksualnom nasilju nad ženama u ratovima moze nadvladati sveprisutna kultura nasilja, poricanja zločina i nekažnjivosti, i da je to prijeko potreban preduvjet za traženje i zadovoljenje pravde za žrtve, kao i prekidanje lanca nasilja.
Također, u pismu je naglašen značaj kontinuirane borbe protiv duboko ukorijenjene „kulture časti i srama“ koja se vezuje za silovanje žena i da je veoma važno da i žrtva, i njeni najbliži, a i zajednica i društvo shvate i prihvate da svaki oblik seksualnog nasilja predstavlja tesko kršenje ljudskih prava, tj. zločin koji treba prijaviti i kazniti, te da silovanje nema nikakve veze sa „čascu i obrazom“ žene-žrtve, kako se to inače percipira u patrijarhalnim kulturama.
Nakon toga uslijedio je poziv za učešće na Međunarodnoj konferenciji preživjelih koja je održana 07.02.-10.02.2018. godine u Den Hagu, u čijem je radu aktivno ucestvovala gospođa Semka Agić iz Gračanice.
Nakon sto je prezentirala probleme preživjelih seksualnog nasilja u ratu iz BiH, načine njihovog organiziranja, te borbe za pravdu i poboljšanje položaja žrtava u BiH, gospođa Agić je putem razmjene iskustava i ideja dala značajan doprinos i u aktivnostima radionica za razvoj strategije budućeg zajedničkog djelovanja u borbi protiv nasilja nad ženama u ratovima u okviru Globalnog pokreta preživjelih, kao i razmatranjima najadekvatnijih načina za dokumentiranje prošlosti.
Prvi strateski sastanak koji je okupio preživjele heroine iz Liberije, Kolumbije, Konga, Bosne i Hercegovine, Iraka i drugih zemalja svijeta, ocijenjen je kao vrlo plodonosan, a dogovoreno je intenziviranje komunikacije i suradnje putem zajedničkih platformi i socijalnih medija. Tokom ovog značajnog međunarodnog događaja, gospođa Agić dala je i intervju za britanski magazin Stylist na temu “nevidljive zene”.
Radi podsjećanja, u literaturi se navodi da je ratno silovanje jedna od najvećih historijskih tajni, a sam zločin silovanja, bilo u ratu ili miru, jedan je od najmanje prijavljivanih zločina.
Prema procjenama, tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini, izmedju 20.000 i 50.000 žena, djevojčica i muškaraca bili su žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, od čega je vrlo mali procenat preživjelih koji su te zločine prijavili nadležnim institucijama i koji su o tome spremni otvoreno govoriti.
Uprkos viševjekovnoj historijskoj šutnji o silovanju zena u ratovima, tek nakon dokumentiranih masovnih silovanja u Bosni i Hercegovini i Ruandi, dolazi do
presedana na međunarodnoj pravnoj sceni kada Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglašava “sistematsko silovanje” i “seksualno ropstvo” u ratu zločinom protiv čovjecnosti, od cega je tezi jedino ratni zločin genocida, i po prvi put u sudskoj praksi počinitelj biva osuđen za upotrebu silovanja kao “oružja u ratu”. No, i nakon toga, svjedoci smo da se okrutna praksa masovnog silovanja žena u ratovima sirom svijeta nastavlja, a da se žene žrtve i dalje sistematski uštukuju, stigmatiziraju i diskriminiraju.
Najveća većina onih koji su preživjeli ove zločine u Bosni i Hercegovini prepustena je sama sebi, a zbog srama i straha od stigme i odbacivanja decenijama se ne usuđuju zatražiti niti potrebnu stručnu pomoć.
O seksualnoj trgovini i eksploataciji zena i djece koju su na podrucju BiH tokom i nakon rata provodili pripadnici stranih vojnih snaga (UNPROFOR/IFOR/SFOR) i pripadajuceg osoblja koje je djelovalo pod njihovim okriljem, vrlo malo se kod nas zna, a jos manje govori. Uprkos dosadasnjim naporima nevladinih organizacija, bh. režisera i nekolicine preživjelih koji su znaćajan dio svog aktivizma posvetili prekidanju šutnje o ovim temama, problemi sekundarnih žrtava seksualnog porobljavanja žena, prisilnih trudnoća i/ili prisilnih brakova u ratu i nakon rata, tj. djece rođene kao plod silovanja i seksualne eksploatacije žena, i dalje ostaju u sjeni - nevidljivi i neprepoznati - kao jos jedan taboo bh. postkonfliktnog društva.
U nedostatku političke volje da se na državnom nivou i sistematski riješe problemi proistekli kao posljedica masovnih seksualnih zločina u Bosni i Hercegovini, u borbi protiv “kulture silovanja”, zanemarivanja i dugogodišnje stigme i diskriminacije usmjerenih prema primarnim i sekundarnim žrtvama seksualnog nasilja u i nakon rata, zajednica bi trebala pokazati znatno veći nivo osjetljivosti, suosjećanja i društvene odgovornosti, te kontinuirano pružati podršku udruženjima preživjelih.
Završit ću ovaj članak riječima kolege dr. Denisa Mukwege, incijatora Globalnog pokreta prezivjelih: “Masovna upotreba silovanja kao oružja rata pokazuje da nesto nije u redu. Istina nije nimalo ugodna. Ali, ni šutnja koja i dalje traje nije rješenje…
Vrijeme je da prekinemo šutnju!”
Dr. Amra Delić
