Učenici "3. D" razreda, srednje Medicinske škole u Tuzli, u sklopu "Projekta građanin", koji je redovni dio plana i programa nastavnog predmeta "Demokratija i ljudska prava", ove su godine odabrali dugogodišnju polemiku oko legalizacije kanabisa u medicinske svrhe kao problem za čije rješavanje su se odlučili boriti.
"Naš zadatak kao projektne skupine je da razvijemo plan akcije, odnosno da isplaniramo aktivnosti koje će se poduzeti da bi se plan ostvario i da bi došlo do realizacije predloženog rješenja problema. Jedan od njih je takođe osvještavanje građana o svim dobrobitima koje preparati od kanabisa nose sa sobom.
Potrebno je da se svi zauzimamo, ne za bolje sutra, već za bolje danas. Rješavanje jednog po jednog problema nas vodi ka zdravijoj zajednici i dobrobiti svih.
Iako je naš uticaj, kao maloljetnih građana ograničen, kao osnovni zadatak smo postavili sebi da učinimo sve što je u našoj moći kako bi napokon došlo do legalizacije kanabisa u medicinske srvhe"– kažu učenici "3. D" razreda
U vrijeme nakon Drugog svjetskog rata kanabis se nalazio na listi "obaveze" za skoro svako seosko domaćinstvo u tadašnjoj Republici Jugoslaviji. Tada je uzgoj kanabisa bila jedna od postavki održivog razvoja seoskog domaćinstva i takva ekstenzivna proizvodnja bez ikakvih zakonskih ograničenja održala se do šezdesetih godina prošlog vijeka. Od šezdesetih godina kanabis je stavljen na listu zabranjenih supstanci te je donesen zakon o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga kojim je zabranjeno posjedovanje i upotreba kanabisa, tj. marihuane.
Marihuana je zabranjena jer se smatrala opojnom supstancom i u tadašnje vrijeme nije se mnogo znalo o njezinim učinkovitim dejstvima i o upotrebi ove biljke u medicinske svrhe. Sve je to započelo zahvaljujući američkom službeniku Harryju Anslingeru. On je smatrao da je kanabis štetan i da je 1933. u Ybor Cityju na Floridi, 21-godišnji Victor Licata ubio cijelu svoju porodicu isključivo zato što je bio pod uticajem kanabisa. Kasnije se ispostavilo da mladić veze s kanabisom nije imao ali je patio od shizofrenije zbog koje je ostatak života proveo u umobolnici. I tako je Anslinger uspio u svojoj zamisli da se kanabis zabrani. "Marijuana tax act" bio je zakon kojim je SAD zabranio kanabis za sve svrhe, a posebno industrijske i medicinske. Konačni udar na slobodno korištenje marihuane širom svijeta dogodio se 1961. godine donošenjem u UN-u Jedinstvene konvencije o narkotičkim drogama kojom je među ilegalne droge stavljen i kanabis.
Poznato je da je današnji život veoma težak i stresan, a tome doprinose svakodnevni problemi na poslu, u porodici, u školi i brojni drugi. Iz dana u dan sve je više oboljelih od teško izlječivih bolesti, a jedan od glavnih okidača jeste stres. Pored stresa tu su i loše navike u ishrani, genetski modifikovana hrana, cigarete, previše zagađen vazduh i voda, prekovremeni rad, nedovoljno sna itd. Sve nam to, dakle, nameće današnji život. Iz tog razloga sve je veći broj oboljelih od raznih benignih i malignih karcinoma, multiple skleroze i dr. Naučnici smatraju da dejstvo kanabisa, odnosno različiti preparati kanabisa, ublažavaju simptome ovih bolesti, pa se iz tog razloga kanabis nastoji legalizovati u medicinske svrhe.
I dok brojne zemlje svijeta, uključujući polovinu saveznih američkih država i evropske zemlje poput Belgije, Grčke, Njemačke, Hrvatske, Slovenije, Finske, Holandije i brojne druge omogućavaju pacijentima koji boluju od multiple skleroze, AIDS-a i drugih teških oboljenja da se liječe uz korištenje kanabisa, u Bosni i Hercegovini ovakav vid liječenja se još uvijek smatra ilegalnim.
Postoje na desetine hiljada analiza te dobrih iskustava širom svijeta koje potvrđuju gotovo magične efekte kanabisa po zdravlje teško oboljelih pacijenata, među koje spada: neutralizacija mučnine i povraćanja kod pacijenata koji boluju od karcinoma i nalaze se na hemoterapiji, kod osoba koje boluju od glaukoma (za smanjenje očnog pritiska) i kod AIDS-a (za stimulaciju apetita koji je izuzetno oskudan kod ovih pacijenata).
Uprkos svim medicinskim prednostima kanabisa, zbog zakonskih prepreka, građani kojima su potrebni, te lijekove nabavljaju ilegalno sa crnog tržišta i od različitih narko dilera. To nikako nije dobro iz razloga što ljudi daju mnogo novca za proizvode čije porijeklo nije ispitano. Kupujući ulje kanabisa na taj način mogu dobiti nešto skroz drugo, što će im ugroziti njihovo već loše zdravlje. Međutim, ljudi u takvoj situaciji nisu u stanju da razmišljaju o posljedicama, te ulje kanabisa nabavljaju gdje i od koga stignu sve u želji da prežive. Oni tako rizikuju da padnu u ruke kriminala i da budu uhapšeni. S druge strane, postoje pacijenti koji nisu u mogućnosti da kupe ulje kanabisa. Legalizacijom kanabisa u medicinske svrhe to više ne bi predstavljalo problem.
Zloupotreba bi bila smanjena usvajanjem zakona da kanabisom raspolažu samo apoteke, te da cijene budu povoljne kako bi i oni slabijeg imovinskog stanja mogli da si priušte preparate kanabisa, tj marihuane.
Mnogo je više prednosti legalizacije marihuane, nego nedostataka. Iz tog razloga ne bismo trebali razmišljati o onom što gubimo, nego šta dobijamo legalizacijom. Ovaj problem treba ozbiljno shvatiti i što prije nastojati riješiti jer bolesni ljudi nemaju vremena za bacanje i svaki trenutak je itekako bitan. Prema tome,
legalizacijom bi se zaustavilo ilegalno tržište, poboljšala kvaliteta života bolesnika, a u nekim slučajevima i rezultati liječenja.
Sve veći broj naučnih istraživanja i zabilježenih slučajeva potvrđuju povezanost kanabisa s nizom zdravstvenih prednosti, uključujući i ublažavanje bolova te uklanjanje simptoma epilepsije. Osim toga, naučnici tvrde kako postoji mnogo drugih načina na koje bi marihuana mogla utjecati na zdravlje, a koje žele detaljnije istražiti. Detaljno istraživanje koje je provela Nacionalna akademija za znanost, inženjerstvo i medicinu u Washingtonu, pomoglo je sumirati sve dosad poznate i nepoznate činjenice o ovom osušenom cvijetu indijske konoplje, poznate i kao kanabis (cannabis sativa). Prema istraživanjima postoji više stanja koja se mogu tretirati kanabisom, a najviše se koriste kod kancera, glaukoma, HIV (AIDS), spazma mišića, napadaja, jake boli, teške mučnine, kaheksije, anoreksije, atrofije mišića. Medicinski kanabis pomaže oboljelim od multiple skleroze kod hroničnih bolova, depresije, slabosti, spazma mišića, emocionalnih promjena. U mnogim zemljama svijeta kanabis je legalizovan u medicinske svrhe.
Klinička ispitivanja pokazuju djelotvornost lijekova na bazi kanabisa, no u našoj zemlji, zbog postojećih zakonskih prepreka, građani kojima su potrebni – ove lijekove nabavljaju ilegalno.
Po sadašnjem zakonu nije dozvoljeno posjedovanje marihuane za ličnu upotrebu, a svaka, pa i najmanja količina se tretira kao krivično djelo. Da bi se marihuana legalizovala u medicinske svrhe, potrebno je pokrenuti izmjene i dopune viših zakona i pravilnika, uključujući i listu zabranjenih supstanci koje imaju psihotropna dejstva, koja je dio Zakona o suzbijanju psihoaktivnih supstanci u BiH i FBiH.
Mnogi stanovnici BiH i čitavog regiona, oboljeli od teških bolesti, počeli su da koriste ulje kanabisa kao lijek. Nažalost, zbog oštre ruke zakona primorani su da ga nabavljaju isključivo na crnom tržištu. Ulje kanabisa se moglo nabaviti u inostranstvu ali u skorije vrijeme zaživjela je i na našim prostorima. Ovaj, i dalje kontroverzni lijek, koristi sve veći broj ljudi onih kojima klasnična medicina ne može pomoći. Nabavlja se na crnom tržištu zbog čega siroti ljudi postaju dio kriminalnog svijeta. Najgore od svega je što ljudi u velikom broju slučajeva i ne znaju šta kupuju. Oni, dakle, na osnovu tuđih i vlastitih iskustava, ulje kanabisa nabavljaju ilegalno i skupo plaćaju. Samim tim što krše zakon, dovode u opasnost i vlastito zdravlje zbog upitnih izvora i kvalitete proizvoda. Za sve te ljude koji se suočavaju sa takvim problemima upotreba marihuane u medicinske svrhe bi predstavljala otvaranje vrata u novi život. Proizvodi kanabisa su se pokazali izuzetnim lijekom u liječenju mnogih bolesti i stoga bi njihovo legaliziranje bio ogroman pomak u liječenju.
U Hrvatskoj je dozvoljena upotreba indijske konoplje u medicinske svrhe prema pravilniku Ministarstva zdravlja, kojim se dopušta njena upotreba za oboljele od multiple skleroze, karcinoma, epilepsije i AIDS-a. Time je stvoren pravni okvir za uvoz lijekova na bazi indijske konoplje u Hrvatsku, a pravilnikom je propisano da se lijekovi koji sadrže tetrahidrokanabinol (THC), donabinol i nabilon mogu izdavati samo u apotekama na ljekarski recept. Medikamenti koji sadrže THC se prepisuju na recept u količini potrebnoj za liječenje.
Usvojeni su zakoni koji omogućavaju upotrebu medicinskog kanabisa u liječenje oboljelih osoba. Pravilnik definira koji specijalisti preporučuju lijek i za koje medicinske indikacije. Pacijent s tom preporukom dolazi kod liječnika porodične medicine koji mu izdaje bijeli recept s kojim lijek onda kupuje u ljekarnama. Hrvatski pacijenti mogu na cijelom području EU kupiti i unijeti preparate na bazi medicinskog kanabisa u Hrvatsku bez straha od prekršaja i kaznenih posljeduica. Ne očekuje se zloupotreba s obzirom da se radi o ograničenom broju pacijenata s područja onkologije, neurologije i HIV/AIDS-a, koji preparate mogu dobiti
Od 1. januara 2015. legalan je Stivex, gotovi lijek od prirodne konoplje, ali ga na slovenskom tržištu nema za kupiti. S druge strane dozvoljei su i sintetički kanabinoidi THC I CBD koji će se konbinirati prema uputstvu ljekara i pretvarati u ulje. Cijena doze za mjesec dana, kažu u jednoj apoteci da ke nešto niža nego u Austriji, gdje košta gotovo oko 170 eura. "Pacijent će doći s receptom, na kojem će ljekar propisati dozu i koliko kapi pacijent mora uzeti, ali i koliki omjer u pripravku mora biti između THC-a i CBD-a. Na osnovu toga mi ćemo napraviti makistralni lijek", objašnjava farmaceut Dušan Horbat. Udruga Kanabis Social Klub Slovenija zalaže se za uzgoj konoplje kod kuće. Svatko bi sam radio lijek i tačno znao od čega je pripremljen. Liječnici, pak, još dvoje o učincima, dok se političari legalizacijom dijela proizvoda od indijske konoplje bave samo u izbornim kapmanjama.
Jedna od bitnih značajki u zdravstvu republike Slovenije jeste to da se komponente kanabisa i njegove prerađevine ne uvoze u državu. Država se sama bavi proizvodnjom iste od strane ovlaštenih lica. Na taj način se država financira i izbjegava da uvozi konoplju iz drugih zemalja nego je sama proizvodi putem svojih ovlaštenih proizvođača. Na taj način samo puni svoju državnu kasu u svakome smislu.
"Pacijent će doći s receptom, na kojem će ljekar propisati dozu i koliko kapi pacijent mora uzeti, ali i koliki omjer u pripravku mora biti između THC-a i CBD-a. Na osnovu toga mi ćemo napraviti magistralni lijek", objašnjava farmaceut Dušan Hrobat.
Mi, naravno po uzoru na zakone u Sloveniji i Hrvatskoj, ali i mnoge druge zemlje EU, koje su medicinski kanabis već legalizovale, želimo dati prijedlog koji bi prije svega omogućio proizvodnju kanabisa unutar naše zemlje. Time ne bi postojali troškovi uvoza, ali mogućnost proizvodnje kanabisa i njegovih preparata imale bi samo apoteke. Prema zakonu kojeg mi predlažemo, apoteke bi imale mogućnost proizvodnje, ali isključivo u svrhu liječenja, dok bi sama proizvodnja i prodaja preparata bila pod isključivim nadzorom države i budžeta. Naravno potrebno je zaštititi, skladno propisanim zakonskim propisima, distribuciju i korištenje ovih preparata. Za sva lica koja ugroze na bilo koji način ovu liniju liječenja trebaju biti određene sankcije. Smatramo da bi na takav način zloupotreba kanabisa i njegovih preparata bila minimalna, te što je najvažnije, osobe kojima su ti preparati neophodni za liječenje više ne bi imali poteškoća pri nabavci istih. Legalizacija bi spasile živote mnogih građana, koji preparate kanabisa nabavljaju ilegalno, na crnom tržištu, te time rizikuju da imaju problema sa organima vlasti. U većini slučajeva ne znaju ni šta kupuju za taj novac kojeg su jedva nabavili. Zbog toga kanabis treba što prije legalizovati. Legalizacija ima mnogo odobravanja, kako od strane građana tako i od predstavnika vlasti. Podršku legalizaciji dala je i komisija sačinjena od stručnjaka iz različitih oblasti - farmaceuta, psihologa i pravnika iz oba entiteta BiH i Brčko distrikta. Svi se slažu da je korištenje kanabisa u medicinske svrhe jako dobra stvar, ali uz naravno jasno određene indikacije. Kao što je već ranije spomenuto, legalizaciju podržavaju građani, ali oni koji su upoznati sa ljekovitim dejstvima kanabisa. Ispitujući stavove građana različitog uzrasta, došli smo do zaključka da veliki broj građana ne zna ništa o ljekovitim dejstvima kanabisa, što svakako predstavlja problem. Ono što najviše "koči"legalizaciju jeste neosvještenost građana, te prema tome prije svega treba poraditi na dekriminalizaciji kanabisa. Legalizaciji se naravno protive dileri kojima bi legalizacija smanjila prihode zarađivanja. Izvjestan broj onkologa ne podržava legalizaciju, odnosno oni smatraju da razvojem novih generacija lijekova za podršku onkološkom liječenju, ovi preparati nisu vodeći u terapijskoj primjeni. Međutim treba imati na umu da su ti lijekovi dosta skupi, da nisu dostupni u svim apotekama te da je alternativna medicina svakako bolja i u izvjesnom broju slučajeva i uspješnija od lijekova.
Mogli bismo se susresti i sa problemima kao što je nedostatak novca za ovu namjenu, nedostatak ljekarskog kadra i licenci, petljanje birokracije i farmacije.
Prednosti upotrebe kanabisa u medicinske svrhe su brojne, a glavni cilj je svakako pomoć oboljelim kao i ljekarima. Preparati od kanabisa bi znatno smanjili potrebu za znatno skupljim lijekovima koji se koriste u zamjenu za ove.
Glavni strah koji za sobom legalizacija kanabisa nosi je povećan postotak stope kriminala, međutim ni u jednoj zemlji u kojoj je kanabis legalizovan nije došlo do porasta takve, već do pada, jer je ostvarena mogućnost da se preparati od kanabisa prodaju u apotekama ili pak posebnim trgovinama, naravno jedino uz potpis i preporuku ljekara.
Zahvaljujući legalizaciji i postojanju ljekarskog recepta, koji bi predstavljao preduslov za preuzimanje takvih lijekova, zloupotreba kanabisa ne bi bila moguća.
Zakon o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe se ni u jednom pogledu ne kosi sa propisima i odredbama Ustava BiH, stoga Vijeće ministara bi trebalo predložiti izmjenu zakona kojim je kanabis stavljen na listu zabranjenih supstanci, a Parlamentarna skupština BiH (oba doma) treba usvojiti izmjene. Nakon toga, entitetske vlade i entitetski parlamenti bi trebali izmijeniti zakon o zdravstvenom osiguranju za svoj entitet kako bi se kanabis i njegovi preparati mogli koristiti u medicinske svrhe. Nadamo se da će se to dogoditi što ranije jer se legalizacija jako dugo čeka.
