Vlada je danas utvrdila i Nacrt Strategije za uključivanje djece sa poteškoćama u razvoju u obrazovanje sa sedmogodišnjim Planom implementacije u Tuzlanskom kantonu dostavila ga Skupštini Tuzlanskog kantona na dalje razmatranje.
Strategija sadrži smjernice za promjene i unapređivanje odgoja i obrazovanja djece sa poteškoćama u razvoju kao nositelja razvoja ljudskih potencijala i inkluzivnih praksi. Vizija inkluzivnog odgoja i obrazovanja predstavljena kroz ovu Strategiju u središte procesa stavlja dijete/učenika kojem sistem odgoja i obrazovanja treba osigurati najbolje uvjete i podršku za uspješno učenje i cjelovit razvoj u skladu s njegovim sposobnostima, potrebama i interesima. Ovim dokumentom teži se uspostavi odgojno-obrazovnog sistema koji svakom djetetu/učeniku omogućuje uključivanje u život zajednice kojoj pripada.
Strategija je zasnovana na socijalnom modelu/modelu ljudskih prava i sva područja djelovanja, mjere i aktivnosti usmjerene su na prilagođavanje okoline djetetu/učeniku sa poteškoćama u razvoju uvažavajući pravo djeteta/učenika da bude uključeno u društvo u svim njegovim aspektima, pa tako i u redovne odgojno obrazovne ustanove što je garantirano i Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. S jedne strane ovaj dokument sistematizira već postojeće dobre prakse, ali donosi i inovativne modele podrške kroz uspostavu Centara za razvoj inkluzivnih praksi, umrežavanje svih struktura na području Kantona, a koje djeluju u korist inkluzije u odgoju i obrazovanju, te razvoj mreže mobilnih stručnih timova kao jedne od važnih uloga Centara za razvoj inkluzivnih praksi. Strategija je usmjerena na primjenu inkluzije kao jedine alternative odgoju i obrazovanju učenika sa poteškoćama u razvoju u Tuzlanskom kantonu.
Ona određuje jasan sistem rane detekcije i intervencije, te protok informacija o potrebama za podrškom od predškolske preko osnovnoškolske do srednjoškolske odgojno obrazovne ustanove s ciljem zadržavanja kontinuiteta podrške. Strategija usmjerava procjenu djece sa poteškoćama u razvoju kroz utvrđivanje njihovih potencijala, potreba i interesa i prestaje bazirati pristup djeci na dijagnostici nedostataka.
Promjena načina kategorizacije djece kroz formiranje mobilnog stručnog tima za utvrđivanje potencijala, potreba i interesa predstavlja jednu od ključnih promjena u pristupu djeci kroz model ljudskih prava čime se trajno napušta sveprisutni medicinski model.
