10.04.2018. u 18:56 Broj citanja: 6551 Ne nazire se kraj agonije sa izgradnjom prilaznih svjetala Aerodroma Tuzla: Da se ispriječila prašuma pa i hajde
O prilaznim svjetlima Aerodroma Tuzla toliko se dugo priča da je većina čitalaca povjerovala u našu prvoaprilsku šalu, da su svjetla napokon završena. Na žalost, prilazna svjetla nisu završena, i opet na žalost, ne nazire se ni kraj agonije sa njihovom izgradnjom.
Rifet Karasalihović, direktor Aerodroma Tuzla, završetak prilaznih svjetala najavljivao je pred kraj 2016. godine, skoro svakog mjeseca uvjeravao je javnost da će taj posao biti okončan narednog mjeseca, onda je počeo da izjavljuje da će svjetla biti završena "uskoro" i tako stigosmo do aprila 2018. godine. U izjavi za portal faktor.ba direktor je prije nekoliko dana napokon "promijenio ploču" i rekao:
- Problem je što je potpuno drugačija situacija u zemljišnim knjigama i katastru općine Živinice. Tu je nastao problem u imovinsko-pravnim odnosima. Kada se to riješi, imat ćemo pristupna svjetla. Kada će se to desiti, ne bih želio da procjenjujem jer situacija ne zavisi samo o nama - zaključio je Karasalihović.
Za dva mjeseca će rok za izgradnju svjetala, ugovoren sa Wizz Airom, biti probijen za pune tri godine pa je valjda i direktor shvatio da je besmisleno da ponavlja staru priču o skorom završetku poput ove iz decembra 2016. godine. I tada je znao sve što i sada zna, problemi su bili isti ali mu je priča bila bitno drugačija.
U ovom videu, koji je snimljen 4. decembra 2016. godine, direktor Karasalihović je rekao da 4 rasvjetna tijela nisu postavljena zbog šume koja se tamo nalazi ali je obećao završetak projekta rasvjete u toku januara 2017. godine. Šuma, koja se vidi iza direktorovih leđa u nastavku prilaznih svjetala, pokazala se kao nepremostiva prepreka, kao da je prašuma. Projekat nije završen ni u januaru 2017. godine, ni u januaru 2018. godine, a trebao je biti završen do 15. juna 2015. godine.
Video koji slijedi snimljen je sa lokacije prvog rasvjetnog stuba, na početku, sada već čuvene šume. Pogled sa te strane pokazuje da je prije riječ o šumarku nego o šumi.
Ne kaže se uzalud "gdje prestaje logika počinje Bosna". Kome nije mrsko može da na fotografijama i videu prebroji stabla koja smetaju postavljanju rasvjetnih stubova. Smiješno je i pomisliti da postoji još neka država u svijetu u kojoj bi se moglo desiti da pedesetak stabala zaustavi projekat koji ima tako veliki značaj za sigurnost avionskog saobraćaja. U kojoj bi se drugoj državi interes pojedinaca stavio iznad interesa pola miliona putnika, interesa Tuzlanskog kantona kao vlasnika Aerodroma i interesa same države koja je pred međunarodnom zajednicom odgovorna za sigurnost avionskog saobraćaja. To može samo u Bosni i Hercegovini u kojoj pravna država ne funkcioniše gdje treba i funkcioniše gdje ne treba.
Posebno je zanimljivo zašto nije iskorišten Član 31. Zakona o eksproprijaciji u kojem se između ostalog određuje i ovo:
Izuzetno, Vlada može na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nekretnine riješiti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravomoćnosti, odnosno konačnosti rješenja o eksproprijaciji ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slučaja ili da bi se otklonila znatnija šteta.
Biće da ovaj slučaj nije hitan, neka se avioni spuštaju kako su se i do sada spuštali. To što poneki završi u Beogradu, Banjaluci, Budimpešti, Temišvaru ... takva im nafaka, važnije je da se raščivija ko je vlasnik kojeg stabla i da se šta u frci ušićari.
Dešavanja oko izgradnje prilaznih svjetala su poput parodije koja ismijava našu poslovnost i sposobnost. Ma koliko međunarodne partnere uvjeravali u naše čuveno "nema problema" i nudili ih janjetinom, lafina dosadi kad tad. Zamislite taj "poslovni užas" da recimo Fly Dubai zaista nađe interes za uspostavljanje kargo saobraćaja pa "poruči" da želi da produži pistu za 500 metara, uradi prilaznu rasvjetu i sa druge strane piste, platformu za najmanje deset aviona, izgradi 20.000 kvadratnih metara skladišta i željeznički kolosjek do skladišta. Šta mislite, na primjeru prilazne rasvjete, koliko bi našim "stručnjacima" trebalo godina da riješe samo imovinsko pravne probleme?