Udruženje BH novinari problematiziraju nedovoljno transparentno pitanje finansiranja medija iz javnih budžeta kroz niz radionica koje organizuju u zemlji i tim povodom su o ovom problemu razgovarali sa predstavnicima medija i studentima Odsjeka žurnalistika u Tuzli.
Kako je istakao Marko Divković, dugogodišnji novinar javnog servisa i predsjednik Udruženja, uvijek je problem ako ne znate ko je gazda kuće, a ko onaj ko se bavi finansijama i ta je suština primjenjiva i na medijsku sliku BiH.
"Udruživanje marketinškog i političkog uticaja kod medija iza kojih ne znate ko stoji svakako ne dopirnosi jačanju slobode javne riječi. Naročito je to izraženo tokom izbornih kampanja kada javni RTV servis i emiteri bilježe znatan porast prihoda, a broj internet portala niko i ne može da izbroji", naveo je Divković.
U BiH ima 38 TV stanica, od čega ih je 26 privatnih i 12 javnih, 134 radio stanice (71 je privatna, a 63 su javne), registrovano je 12 pružaoca medijskih usluga na zahtjev, dok je broj internet portala neutvrđen i tako će biti još dugo vremena. Istorvemeno, BiH je peta najsiromašnija zemlja u EU što je direktno proporcionalno sa siromašnošću medija u njoj.
"Postavlja se logično pitanje kako tako veliki broj medija u zemlji opstaje i pored konstantnog umanjenja novčanog dijela finansija. Odgovor je u kupovini medijske lojalnosti od lokalnih moćnika i/ili vlasti. Ne treba bježati od finansiranja medija od strane države, no taj novac mora biti podijeljen transparentno, prema jasno i svima dostupnim uslovima, definisanih kriterija i sa načinom utroška koji će biti podložan monitroingu", naveo je prof. dr. Enes Osmančević, učesnik skupa koji je predstavio i podatke nedavnog istaživanja na temu finansiranja medija u BiH.
Tako je publikovano da se lokalne RTV kuće najvećim dijelom finansiraju iz gradskih i općinskih budžeta, kantonalne iz kantonalnih budžeta, a da isntitucije vlasti na svim nivoima na medije izdvajaju 30 miliona KM. Nerijetko se ova sredstva dodjeljuju po raznim osnovama znanim samo onima koji novac daju, a da 3/4 sredstava iz gore pomenutih 30 miliona KM dobijaju javni mediji u šta se ubrajaju i novinske agencije FENA i SRNA, te FTV i RTRS.
Da li mediji mogu biti vjerodostojni prenosioci istine ako su ovisni o novcu države i pri tome nisu transparentni, odnosno da njihova publika uopšte i ne zna ko su oni i kako se finansiraju, odgovor je koji bi svako od nas, kao konzument medija, trebao sam znati.
B. K.
