Često se čuje kako se nije vjerovalo da će biti rata. I kad su u Sarajevu već bile barikade, stigle vijesti da u mjestima uz Drinu ima mrtvih, mnogi su mislili da ga u Tuzli neće biti. Međutim, kada sam poslije razgovarala sa ljudima koji su 15. maja 1992. godine radili na mjestima gdje se o situaciju u okruženju moralo ozbiljno razgovarati, odlučivati, onima koji su se bavili politikom, nema sumnje da je i najvećem optimisti bilo jasno da je pitanje trenutka kada će rat u Tuzli početi. Nisu mislili da će biti rata oni koji do rata nisu pogledali ni jednu informativnu emisiju niti ih je politika zanimala.
Ne pričam o vremenu prije raspada Jugoslavije, kada je ideja ili mit o zajedništvu svih naroda i narodnosti, bratstvu i jedinstvu, kako tako funkcionisala, nego o vremenu kada je rat počeo u Sloveniji, Hrvatskoj, pa i u BiH, a mislilo se da u Tuzli neće.
Neke se stvari u životu ne zaboravljaju, urežu se u sjećenje i bezvezarije, trivijalne situacije, tako se sjećam da sam se 15. maja 1992. godine bezbrižno šminkala i kontala šta ću obući. Razmišljala o izlasku, dogovorila se. Zaista je nevjerovatno koliko je još bilo takvih kao ja, koji i kad je buknulo na Brčanskoj, nisu kontali da je to taj rat o kojem se priča. Da je počelo. Teško je to razumjeti. To su one situacije kada nam se čini da se nešto dešava nekome drugome, kao da ne doživljavamo nego gledamo događaj.
Nažalost rat je bio, i trajao je puno duže nego što se očekivalo. Spas je bila ta nada da će uskoro biti bolje. Kako bi tek bilo da nam je neko rekao "e sad je počeo a krajem 1995. godine će prestati".
Teško je porediti kako je kome bilo, kad mi neki pričaju kroz šta su prošli kada su našli načina da izađu iz zemlje, vjerujete da im ne zavidim ni sekunde. Koliko je onih koji su bili zadovoljni jer imaju bilo kakav posao, a često je bio fizički. Do perioda "snašao se" trebalo je puno toga proživjeti. Mnogi koji su ostali će spremno reći da su se izvukli, pobjegli, ali toliko je životnih priča, toliko toga da je zaista teško i nepotrebno porediti. Sreća pojedinca ne zavisi od sreće drugih, a posebno nesreće. Neka svako svoj život živi i ne brine za druge. Ostali ili otišli, nije bitno.
Pored sve muke koja nas je u ratu snašla, onih koji su ranjeni i poginuli, u poređenju sa drugima, Tuzla je imala sreće. Zbog toga treba biti zahvalan onima koji su se organizovali u odbrani. Jesu nas zasipali granatama ali bar nije bilo snajperista, upada u stanove i kuće. O logorima, silovanjima i ostalim ratnim užasima da ne pričam. Kad počne priča o ratu, svašta se spominje, najmanje ratni profiteri, a nekima je rat zaista bio brat. Obogatili se na tuđoj patnji. Zarađivalo se na svemu, na informaciji, na mogućnosti uspostavljanja telefonske veze, prenosu stvari, provođenju ljudi preko linija, prodaji humanitarne pomoći, preprodaji, švercanju. Za jedno jaje su tražili bogatsvo. Takvi su u ratu dobro trljali ruke, a isti su i nakon rata nastavili da plivaju kao ribe u vodi. Žao mi je što nema više ratnih slika Tuzle, onih na kojima se vide bašte ispred zgrada, ljudi koji sjede uz ulicu i pokušavaju prodati neke stvari iz stana, buvlje pijace, redove ispred humanitarnih organizacija i narodne kuhinje.
Dok se prisjećam našeg rata, o kojem priča ni 26 godina poslije nije prestala, u najnovijim vijestima javljaju da je u protestima zbog preseljenja Ambasade SAD-a u Jerusalem vojska Izraela ubila 58 osoba, a povrijeđeno je najmanje 2.700 Palestinaca. Ljude su ubijali snajperima, civile. Užas jedan. Ako ovo nije terorizam onda ne znam šta jeste. I to terorizam koji je aminovan od svjetskih sila, prije svega Amerike. Jevreji su ispatili kao malo ko kroz dugu historiju, posebno u Drugom svjetskom ratu ali nakon Drugog svjetskog rata pod krinkom vječite žrtve čine zločine koji, i ako nisu isti po obimu, strašno podsjećaju na zločine čije su i sami bili žrtve. Dokle će biti žrtve kojima se sve gleda kroz prste? Ma treba i ono Evroviziju bojkotovati, tamo će Evropljani ići da pjevaju a oni ubijaju Palestince kao da su glineni golubovi. Teško mi je i zamisliti da je jučer tako ubijeno 59 i ranjeno 2700 ljudi. Svjetska bruka i sramota.
Danas se obilježava godišnjica odbrane Tuzle, valjda neće biti pljuskova kao jučer.
Pozdrav svima ma gdje bili i da rata više nikad ne bude.
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 5 beba, 3 djevojčice i 2 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 218 intervencija
Vatrogasci - imali su 8 intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 3 puta, prijavljeno je 13 krivičnih djela, zabilježeno je 10 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 15.05.2018. godine krv je darovalo 85 osoba
