15.05.2018. u 14:35 Broj citanja: 7291 15. maj 1992. - 15. maj 2018. Obilježen dan kada se odbranila Tuzla
Kada se spominje početak rata u Tuzli, često se čuje da je kolona vojnika JNA (Jugoslovenska narodna armija) napuštala grad, međutim, tog 15. maja 1992. godine više nije bilo Jugoslovenske narodne armije, bila je to Vojska Jugoslavije.
Krajem aprila, tačno 28.4.1992. godine Ustavom Jugoslavije ukinuta je JNA i osnovana Vojska Jugoslavije.
Na današnji dan prije 26 godina, iz vojne kolone su zapucali nakon čega se na paljbu uzvratilo paljbom. Prema kazivanju stanara iz okolnih zgrada, od kojih su neki prvo posmatrali kolonu sa prozora, da bi nakon prvih eksplozija potražili skolonište, izgledalo je užasno. Silne eksplozije, vatra, dim, pucnjava. Pored rezervista, pripadnika Vojske Jugoslavije koji su stavljeni pod komandu, sada osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, stradali su i vojnici koji su se zatekli na odsluženju vojnog roka.
Za njihovu pogibiju, odgovornost snosi Mile Dubajić, tadašnji komadant Kasarne, prvo zbog izazvanog sukoba i drugo, jer su vojnici prevoženi zajedno sa eksplozivom. O tome je danas govorio i gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.
- Iz vojne kolone je zapucano na policiju čiji je je sastav odgovarao nacionalnoj struktura sa popisa stanovbništa iz 1991. godine. Pogodili su dvadesetak osoba i jednu ženu koja je bila civil. Policija je postupila kako se postupa u nužnoj odbrani. Isto bi postupla i danas kada bi neko otvorio vatru. Tada se dogodila bitka i pogibija mnogih ljudi. Godinama ovdje Grad obezbjeđuje sigurnost za ljude iz Republike Srpske koji ovdje odaju poštovanje poginulim. Treba imati poštovanje prema svim poginulim. Porodice poginulih su žrtve rata, sve je dobro utvrđeno u Apelicionom sudu u Beogradu. Da Mile Dubajić nije napao, ne bi niko ni uzvratio na vatru. Ne bi bitke ni bilo, ta bi kolona, kao što su ostale prije i poslije, prošla bez problema. Da Dubajić nije prekršio vojne propise, ljude postavio na burat za gorivom i eksplozivom, ne bi ni poginulo toliko ljudi.
O važnosti 15. maja 1992. godine ne samo za Tuzlu nego i cijelu Bosnu i Hercegovinu, govorio je Meša Bajrić tadašnji načelnik opštinskog SUP-a.
- Ovaj datum znači ne samo za Tuzlu i ovu regiju sjeveroistočne Bosne nego i BiH. Mora se imati na umu 15. maj u kontekstu tadašnje političke i vojno bezbjednosne situacije. U dvije trećine zemlje je nasilno, nakon priznanja, neustavno, nezakonito, uspostavljena nedemokratska vlast i paravojne, paradržavne i parapolicijske formacije koje su počele, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, etnički da čiste teritorije od nesrpskog stanovništva. Prvog aprila 1992. godine je formiran logor u Bijeljini. Prije 15. maja 1992. godine desili su se teški zločini u Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici, Brčkom pa čak i Kalesiji. Tada je u Tuzlu došlo oko 600 pripadnika novoformirane srpske vojske, došli su i provalili u magacine teritorijalne odbrane Tuzle, Lukavca i Srebrenika. Da se nije spriječila ta pljačka bila bi upitna i odbrana sjeverositočne Bosne i BiH. Zato je veoma važno obilježavanje 15. maja, da se zna gola istina. Kako god se manipulira sa Bosnom i Hercegovinom tako se manipulira i 15. majem 1992.
Izjavu za medije je dao i tadašnji gradonačelnik Tuzle, Selim Bešlagić:
Okupljenima se danas obratio i Edin Altumbabić iz UG "Manevarac".
Utvrđeno je da je 15. maja 1992. godine poginulo 37 osoba. Od toga su 33 osobe bile u vojnoj koloni, tri pripadnika Stanice javne bezbijednosti Tuzla, te jedna žena koja je bila u blizini benzinske pumpe u Slavinovićima.
Svim ranjenima je ukazana medicinska pomoć, te su preveženi u Univerzitetski klinički centar Tuzla na liječenje.
Fondacija Istina Pravda Povjerenje napravila je spisak svih poginulih. Spisak je vrlo važan jer se brojem poginulih i dan danas manipuliše.
Znajući šta se dešavalo u Bijeljinji, Zvorniku, Vlasenici i ostalim mjestima
nije teško zamisliti kako bi Tuzla prošla da se Tuzlaci nisu organizovali i uspjeli spriječiti kolonu da uđe u grad.
Nakon polaganja cvijeća i odavanja poštovanja poginulim na Brčankoj Malti, obilježavanje Dana odbrane Tuzle nastavljeno je na Slanoj Banji.
Nakon ceremonije odavanja poštovanja i polaganja cvijeća na spomen obilježju Slana Banja, pristunima se obratio Nikola Slavuljica:
“Postupajući u nužnoj odbrani, hrabri tuzlanski policajci, odbili su prvi napad na Tuzlu i time spasili preko 130.000 građana Tuzle, desetine hiljada izbjeglica, uglavnom iz ranije napadnutih gradova i sela, spasili privatnu i državnu imovinu, odbranili Tuzlu i dali vremena i Tuzli i Bosni i Hercegovini, da formira brigade i organizuje troipogodišnju odbranu Bosne i Hercegovine i Tuzle. Vječiti smo dužnici poginulim braniocima, poginulim civilima, svim braniocima koji su ranjeni i svim braniocima koji nisu ranjeni fizički, ali ko god se izlagao riziku od pogibije, ranjen je u dušu, rat je velika nesreća i ko ga jednom doživi, ima doživotne traume. Danas se, više nego drugih, običnih datuma, u našoj svijesti spajaju prošlost, sadašnjost i budućnost. U sadašnjosti nam je potrebna istina i pravda o prošlosti, a pomirenje nam treba radi budućnosti”.
