TUZLARIJE - VIJESTI

25.05.2018. u 13:32 Broj citanja: 12645
Održana komemoracija na Kapiji:
Bili su nečija djeca, braća, sestre, rođaci, prijatelji, majke, očevi

Na današnji dan prije 23 godine, u Tuzli se desio strašan masakr na Kapiji. Roditelji, rodbina, prijatelji, zvaničnici, predstavnici raznih organizacija, udruženja, institucija, polagali su danas cvijeće na mjestu stradanja tuzlanske mladosti. Prošle su 23 godine, a tuga je ista. Sve stariji roditelji polako nose cvijeće, uče Fatihu i mole za svoju djecu. Tužno je gledati ljude čiji su životi promijenjeni nakon tog strašnog događaja od prije 23 godine.

Tuzlarije


Svakog 25. maja Tuzla odaje poštovanje svim civilnim žrtvama rata. Čitaju se imena poginulih i govori godina kada su izgubili život. Previše je imena, često se sve svede na broj, statistiku ali ljudi koji su poginuli bili su puno više od broja. Imali su svoje živote, nadanja, strahove, ljude koje su voljeli i one koji su voljeli njih. Bili su nečija djeca, sestre, braća, supruge, muževi, nečija radost. U nastavku je samo po koja rečenica o svakom poginulom na Kapiji.

Tuzlarije


Kada je počeo rat Suzan Abulismail imala je 12 godina. Imala je želju da postane pjevačica, bila je vesela djevojčica koja je voljela da pjeva i da se druži. U spomenaru koji je pisala u ratu napisala je:

Rodila sam se plačući
dok su se svi smijali.
Zato ću možda umrijeti smijući se
kada svi budu plakali.

Tako je i bilo, poginula je 25. maja 1995. godine vesela i nasmijana.Imala je 15 godina.

Tuzlarije


Edina Ahmetašević živjela je sa roditeljima i starijim bratom Edinom. Bila je posebno vezana za svoja dva djeda koje je u ratu često obilazila. Kobne večeri Edina je izašla sa Selmom, Adisom i Elmom. Trebale su da se nađu sa društvom kod Pozorišta, mogle su prečicom kod "Elme" ali Edina je htjela da prođu pored Kapije, samo da prođu. Edina i Elma su poginule, Selma je izgubila nogu, Adisa je ranjena. Edina Ahmetašević imala je 20 godina.

Tuzlarije


Elvis Alagić Enko volio je da se druži. Nakon sarajevskih Markala upozoravao je druge da budu oprezni. Još kao dječak počeo je da trenira stoni tenis, postizao je odlične rezultate. Sa prijateljima Damirom Bojkićem i Francom Kantorom otišao je na utakmicu u Mejdan, a zatim ispred Kapije. Kada je poginuo imao je 17 godina. Od 25. maja 1996. godine u Tuzli se svake godine održava Memorijalni stonotenisarski turnir "Elvis Alagić".

Tuzlarije


Admir Alispahić rođen je u Srebrenici, gdje mu je početkom rata poginuo otac, a poslije i brat. Došao je u Tuzlu gdje se oženio i dobio sina. Imao je 24 godine kada je poginuo, a njegov sin 4. Njegova majka Nura Alispahić, još uvijek svakog 11. u mjesecu traži istinu i pravdu za starijeg ubijenog sina kojeg ni nakon 26 godina od genocida u Srebrenici nije ukopala. Za dvije godine žena je izgubila muža i dva sina. Zato je ime Admira Alispahića još jedno u nizu iza kojeg se krije tragedija ratnih dešavanja u BiH,

Lejla Atiković, kao što i svakog maja tuzlanski osnovci i srednjoškolci završavaju školovanje, tako je i ona trebala završiti osnovnu školu. Odlična učenica, najmlađe dijete u porodici, društvena i vesela djevojčica koja je tek počela pomalo izlaziti sa drugaricama. Imala je 14 godina kada je poginula.

Tuzlarije


Asmir Bakalović odrastao je obasipan ljubavlju majke Šuhrete, oca Ferhata, daidža Muhameda i Nihada, tetke Nevrese, tetka Nurage, dajnice Alije. Svi su ga voljeli. Svirao je bubnjeve, studirao je Rudarstvo. Imao je djevojku Suzanu. Činilo se da je sve idealno. A onda je sa 19 godina poginuo ispred Kapije. Na zadnjoj slici, snimljenoj neposredno pred pogibiju, sjedi nasmijan sa djevojkom.

Adnan Beganović rastao je kao sretno dijete sve dok mu nije poginuo otac 1993. godine. Tada se jedno vrijeme povukao u sebe, a onda još više vezao za majku i mlađu sestru Adnu. Svirao je harmoniku. Svoj zadnji 16. rođendan proslavio je 21. maja 1995. godine. Kobnog 25. maja zamolio je majku da mu napravi omiljene kolače da ga čekaju kad se vrati. Nije se vratio.

Damir Bojkić imao je tipično tuzlansko, krečansko djetinjstvo. Početkom rata odmah se javio u Prvu tuzlansku. Bio je na mnogim ratištima, teško mu je padalo rasformiranje Prve tuzlanske brigade i prelazak u novoformiranu 250. udarnu oslobodilačku. Nakon tri godine ratovanja počeo je da razmišlja da se demobilizira. Razmišljao je o tome tokom pet dana odmora i 25. maja je trebao ići na redovnu smjenu. Ali u brigadi nisu bile gotove spavaonice i ostao je i taj dan. Odlučio je da izađe s prijateljemima Francom Kantorom i Elvisom Alagićem. Nakon tri godine ratovanja poginuo je kao civil ispred Kapije. Imao je 27 godina.

Indira Borić bila je peto dijete u svojoj porodici. Veoma rano ostala je bez roditelja. Nakon završene osnovne škole, završila je daktilografski kurs i zaposlila se u Institutu za hemijsko inženjerstvo u Tuzli. Udala se i dobila dva sina. Svu svoju ljubav pružala je porodici. Cijeli rat se brinula kako će preživjeti. Poginula je na Kapiji, imala je 36 godina.

Ilvana Bošnjaković bila je stalno nasmijana. Voljela je život, govorila "uzmi sve što ti život pruža". Rado se družila, izlazila, bila odlična učenica. Nije imala priliku da doživi puno. Ubijena je kada je imala 17 godina.

Tuzlarije


Elma Brguljak sa bratom Adinom je bježala od četnika 1993. godine prema Tešnju. Roditelji su ostali u Doboju, a oni boravili u Tešnju, Zenici, Tuzli i Gračanici. Krajem 1994. godine ostvarila se Elmina želja da putem razmjene u Gračanicu stignu i roditelji. Bili su presretni što su konačno zajedno. Ukućani su joj tepali Elmice. Imala je 20 godina kada je poginula.

Lejla Bučuk bila je vrlo humana, voljela je da pomaže drugima i maštala je da postane ljekar. Išla je u Medicinsku školu i svaki dan pješačila 20 kilometara do nje. Stanovali su na Šićkom. Nije voljela da izlazi. U toku rata izašla je svega par puta. Plašila se granata. Roditelji su se iznenadili kada je rekla da će izaći, otišla je do Kapije i poginula. Imala je 16 godina.

Sanja Čajić iz Bukinja imala je prvog momka, muslimana. Brinula se šta će reći roditelji kad to čuju. Bila je presretna kad su rekli da to nije bitno ako je pazi. Tako nasmijana spremala se da izađe. Krenula je pa se opet vratila da pita majku je li lijepa.
- Nemoj se vraćati, znaš da se ne valja vraćati. Lijepa si, jašta si nego lijepa, najljepša, rekla je majka Marica isprativši je posljednji put. Imala je 17 godina.

Selma Čaušević se radovala osamnaestom rođendanu, govorila je da taj vrijedi više od drugih jer smo odrasli i za druge, ne samo za sebe. I ona je kao i mnogi pisala dnevnik. Zadnje je napisala "još samo da prestane rat". Rođendan koji je čekala nije doživjela. Imala je 17 kada je poginula.

Amir Čekić se rodio u Gradačcu. Djetinjstvo je proveo u selu Srnicama Gornjim. Volio je školu, posebno matematiku. Bio je uspješan učenik i student Ekonomskog fakulteta u Tuzli. Kao i ostali studenti mjesec dana boravio je na ratištu, mjesec u Tuzli. Nije se žalio. Družio se sa najboljim drugom Nešetom. Na Kapiji su zajedno i poginuli. Amir je imao 21 godinu.

Tuzlarije


Samir Čirak bio je visok, plav, snažan mladić koji je dugi niz godina trenirao plivanje. Nekoliko dana prije smrti rekao je "hoću da živim, hoću tamo gdje je muzika, sa svojim drugovima i drugaricama. To je za mene život". Kada je poginuo imao je 18 godina. U Tuzli se uspješno održava plivački memorijalni turnir koji nosi njegovo ime.

Almasa Ćerimović zadnje trenutke svog života provela je vesela i nasmijana. Proslavljali su rođendan jedne od kolegica sa Filozofskog fakulteta u Tuzli. Poginula je dok je sjedila u jednom od kafića pored Kapije. Ukopana je iza porodične kuće u Zeljini kod Gračanice. Imala je 19 godina.

Zada Dedić kad je te ratne 1995. godine odlučila da sa momkom Azurom izađe, oprala je kosu i sušila je iznad šporeta. Nije imala fen. Planirala je da će se za Azura i udati. Ali sve je krenulo drugim putem. Te noći 25. maja 1995. godine nakon izlaska nije se vratila. Imala je 20 godina.

Tuzlarije


Razija Djedović, kada je završila srednju školu ponudili su joj da radi kao učiteljica na selu. Nije htjela. Željela je studirati. Tako je iz rodnog Gradačca došla u Tuzlu. Nije joj bilo lijepo, teško se snalazila, najviše se radovala kad može kući. Vremenom se počela i privikavati na grad, tako je i izašla pred Kapiju 25. maja 1995. godine i poginula. Imala je 19 godina.

Amir Đapo posthumno je dobio svjedočanstvo o završenoj srednjoj školi. Radovao se završetku škole, a nije doživio da ode po svjedočanstvo. Riječ je o mladiću koji je volio sport, druženja i imao puno planova. Najmlađi u porodici, mlađi od brata 12 godina, završio je školu sa primjernim vladanjem, a i život. Imao je 20 godina.

Suzana Đušić, imala je želju da bude učiteljica. Nakon osnovne škole pisala je molbu da je prime u Učiteljsku školu. U dnevniku je opisala traumatično iskustvo kada se za vrijeme granatiranja zatekla na ulici 1992. godine. Pored sebe je tada vidjela djevojku Danijelu koja je poginula. Nakon toga je izbjegavala izlaženje. Tri godine poslije ispred Kapije će poginuti i Suzana. Imala je 14 godina.

Amir Đuzel sportista, bokser. Volio je da se druži, ostalo je puno slika na kojima se vidi sa prijateljima. Imao je 26 godina.

Tuzlarije


Muris Fatušić bio je vrlo veseo i stalno se šalio. Kada je počeo rat imao je samo 12 godina, a dolazili su u njegovo sklonište da se zezaju. Živio je brzo, sa 15 godina je počeo da puši, kao da je želio sve da proba. Na dan pogibije nacrtao je srce iz kojeg kapa krv. Imao je 15 godina.

Ago Hadžić jednom je za opkladu autom uletio u jezero. Toga se prisjećaju kada opisuju veseljaka koji je volio motore i automobile. Nije planirao izaći 25. maja nego da gleda neki film. Ali, pozvonio je telefon, rođak ga je zamolio da ga negdje odveze, tako je i izašao. Imao je 20 godina.

Hamdija Hakić bio je iz Srebrenice. Kao teškog srčanog bolesnima prebacili su ga 1993. godine u Tuzlu na liječenje. U Srebrenici je ostala supruga sa sedmoro djece. Hamdija je puno patio za njima i čekao priliku da se sastanu. Da bi preživio prodavao je cigarete ispred Kapije. Dan kada će poginuti zaradio je malo više, otišao na šišanje i brijanje da se sredi jer omladina kupuje kod njega cigarete. Nije dočekao da vidi svoje. Imao je 48 godina.

Senad Hasanović rodio se u Zagrebu ali je oca vuklo da se vrati u rodnu Srebrenicu gdje će Senad i odrasti. Kao odličan učenik imo je želju da studira, te je uz podršku roditelja otišao u Beč. U septembru 1992. godine Senad se vraća iz Beča kao dobrovoljac Armije R BiH. U okviru formirane srebreničke jedinice u Tuzli obišao je mnoga ratišta, a 1994. primljen je u Odred policije za specijalne namjene. 25. maja sreo je prijatelje, također iz Srebrenice, Esada Salkića i Admira Alispahića. Senad i Admir se nisu vratili. Esad je teško ranjen. Amputirana mu je noga i šaka lijeve ruke zauvijek deformisana. Senad je imao 26 godina. U ratu mu je poginuo i brat Jasmin.

Tuzlarije


Šemsa Hasičić bila je iz Gradačca. U Tuzli je studirala na Filozofskom fakultetu. Odlazak u Tuzlu za nju je bio ostvarenje snova. Kao i mnogi izašla je sa prijateljima te lijepe majske noći. Imala je tek navršenih 20 godina. Rođendan je proslavila 14. maja.

Alem Hidanović govorio je svojoj majci "ti si meni car". Nakon što je mu je otac poginuo, a sestra se udala, živio je sa majkom uciteljicom Zinetom Hidanović. Te noći, 25. maja, na TV-u, majka je vidjela kola svoga sina i ćevape rasute po njima. Nije htjela vjerovati da je ispod čaršafa njen sin. Spremila mu je pidžamu i otišla do bolnice misleći da je ranjen. Alemove posljednje riječi su bile "požurite, hoću mami da se javim". Imao je 19 godina.

Nedim Hodžić bio je vrlo svestran. Dobar učenik, student, sportista. Igrao je košarku, tenis, plivao, skijao, ronio. Zanimalo ga puno toga. Engleski jezik, gitara. Početkom rata bio je apsolvent na sarajevskoj Elektrotehnici. Tokom studiranja u Tuzli aktivno je učestvovao u radu Studentskog kluba "Steleks". Položio je B i C kategoriju i ispit za upravljnje motornim čamcem. Stekao je zvanje ronioca na dah. Na samom početku rata prijavljuje se u Jedinicu samostalnih privrednika Tuzla, a zatim u Inženjerski bataljon II korpusa Armije BiH. Zatim ga angažuju u namjenskoj proizvodnji, a onda kao pripadnika Specijalne jedinice za spašavanje na vodi i pod vodom. Raja ga je zvala Hodža, a rodbina Braco. Imao je 30 godina kada je poginuo.

Tuzlarije


Hasan Hrustanović do rata je živio u Križevićima, opština Zvornik. Hasanova porodica, kao i mnoge druge početkom rata, stigla je u Tuzlu. Planirao je da se oženi, imao je djevojku Šemsu. Izašli su na Kapiju i poginuli, i on i Šemsa, i Šemsine drugarice koje su planirale svadbu. Živ je ostao Hasanov brat blizanac Husein koji je stalno bio sa Hasanom. Hasan je imao 25 godina.

Adnan Hujdurović Kindže je bio nemiran kao dijete i vrlo veseo mladić. Nije se jednom desilo da iz škole dođe sa slomljenom rukom ili nogom. Roditelji su se bili navikli. Nije volio školu, mislio je samo na danas, a sutra kako bude. Volio je sport, nema koji nije probao. Košarku, fudbal, džudo, rukomet. Sestra se prisjeća kako je stojala na vratima kupatila i gledala ga kako se sprema. Izašao je s riječima "pipni Alma džep, pun sam k´o brod". I Alma je izašla te noći, bilo ju je strah detonacija pa je nagovorila raju da idu kući. Pred "Samoizborom" srela se sa bratom, ona je otišla a Ado je poginuo. Imao je 18 godina.

Elvira Hurić je željela biti fizioterapeut. Upisala je Medicinsku školu. Otac je bio na ratištu i prisjeća se da ga je Elvira po običaju poljubila i mahala pa ga zvala da ga još jednom poljubi. On je pomislio da se možda s ratišta neće vratiti, a vratio se ali njegova Elvira je poginula 25. maja. Imala je 16 godina.

Tuzlarije


Almir Jahić Bato bio je jedan od onih mladića kojima je sve išlo od ruke. Škola, sport, u ratu se angažovao u Forumu mladih. Kao podpredsjednik dovodio je poznate osobe u grad, organizovao humanitarne koncerte. Pisao je pjesme, osmog marta 1995. godine regrutovan je u Vojnoj policiji Armije BiH. Imao je 18 godina.

Azur Jugunčić je bio zatvoren mladić, nije volio o sebi pričati. Od prvog dana bio je u Armiji R BiH. Kao i mnogi i on je izlazio ispred Kapije. Tu je bilo uvijek svijeta. Kada je poginuo imao je 24 godine.

Sandro Kalesić najmlađa žrtva tuzlanske Kapije imao je samo dvije godine. Roditelji su ga poveli jer su taj dan slavili godišnjicu braka. Sjećaju se da Sandro nije dugo htio izaći iz kola. Volio je da okreće volan. Sjedili su u kafiću kada je odjeknula strahovita eksplozija. Dinin otac se sjeća da se Sandro držao za uho i pomalo ječao. Kada ga je stavio na grudi, osjetio je da kroz majicu probija krv. Bila je samo jedna mala rupica, kao zrno riže.

Tuzlarije


Franc Kantor je htio da postane kuhar ali ga je majka nagovorila da upiše Mašinsku školu. Zadnje mjesece ležao je jer je imao operaciju slijepog crijeva. Dosadilo mu je ležanje pa je odlučio da izađe iako su ga nagovarali da sačeka još bar jedno veče. Zadnje je rekao "ja moram večeras izaći, ne mogu dozvoliti da mi mladost bude pokopana". Imao je 24 godine.

Damir Kurbašić je svašta radio da olakša roditeljima te teške dane. Unosio je ugalj, prenosio vreće, znao je koliko zarada znači njegovim roditeljima. I kad ništa nije donosio radovali su mu se jer je on bio njihova radost. 25. maja trebao je ići u Mramor i vratiti se do policijskog sata ali nekako je završio ispred Kapije i poginuo. Imao je 20 godina.

Vanja Kurbegović voljela je da uči, voljela je knjige. Vrlo uspješno pohađala je dvije srednje škole Ekonomsku i Medicinsku. Imala je veliko društvo. Od džeparca je rado kupovala poklone prijateljima. Kada je poginula imala je 17 godina.

Vesna Kurtalić Veca bila je osjećajna djevojčica koja je voljela životinje. Znala je plakati po nekoliko dana kada bi izgubila kućnog ljubimca. Stalno je nešto zapisivala, pisala priče i pjesme o strahu, ratu, granatiranju. Tek je ponekad izlazila. Izašla je sa drugaricom Indirom, pred Kapijom su se držale za ruke. Osmijeh na licima im je ostao i u trenutku smrti. Vesna je umrla dok ju je sestra Jasna unosila u auto. Imala je 15 godina.

Tuzlarije


Sulejman Mehanović rođen je kod Lopara. Nakon završene srednje škole odlazi u Rijeku. U Hrvatskoj je uskoro bilo ratno stanje, a u Bosni i Hercegovini se naslućivalo. Vraća se u Tuzlu gdje mu je protjerana rodbina. Priključuje se Armiji RBiH. Bio je ranjen. Nakon oporavka počeo je opet da radi. Nije imao običaj da izlazi pred Kapiju. Otišao je prvi i jedini put u toku rata 25. maja. Imao je 28 godina.

Pera Marinović je radila u kafe – slastičarni "Kapija". Bila je udata i majka dvoje djece. Najaveći dio vremena provodila je sa sestrom Anom koja je bila s njom do poosljednjeg trenutka. Imala je 37 godina.

Nenad Marković Nešo bio je najmlađe dijete u porodici. Prvo su živjeli u Miladijama a poslije na Sjenjaku. Teško mu je pao rastanak od stare raje ali je, društven kakav je bio, brzo stekao nove prijatelje. Volio je baratati oko struke pa je razvio instalacije po kući. Volio je i motore i mašine, maštao da postane fudbaler. Družio se Adnanom zvanim Đuka, Arminom Japancem, blizancima Suadom i Fuadom, Icom, Gerom i Goranom. U porodičnom krugu najveći uticaj na njega je imao brat Aleksa Aco, koji je kao pripadnik Armije RBiH poginuo u oktobru 1992. godine na Majevici. Nakon toga Nešo se povukao u sebe, čak je napustio školu, govorio "eto, Aco je završio školu pa šta mu sad vrijedi". Imao je 19 godina. Sahranjen je na Ateističkom groblju na Gradini pored brata Alekse. Tako su željeli roditelji.

Amira Mehinović poginula je na Kapiji, a njem brat Damir negdje na sarajevskom ratištu 1992. godine. Majka je nakon Kapije rekla "ljudi, četnici mi ubiše i drugo dijete". Imala je 21 godinu i želju da bude sudija.

Tuzlarije



Edin Mehmedović bio je hrabri momak iz specijalnog odreda "Bosna 3" MUP-a BiH. Uključio se dobrovoljno. Na Kapiji je zajedno izašlo sedam momaka koji su se družili. Dva su poginula, ostalih pet su ranjeni. Na zidu svoje sobe Edin je držao zapisano: "Nema tako ludog čovjeka koji bi više volio rat neko mir. Jer u miru sinovi pokopavaju očeve, a u ratu očevi pokopavaju sinove". Imao je 19 godina.

Edisa Memić jedna je od brojnih djevojaka čija je soba odisala mladošću. Puna slika, igračaka, ukrasa, sitnica. Na početku života. Svirala je harmoniku. Imala je 19 godina.

Adrijana Milić išla je u Upravnu školu sa željom da postane pravnica. Ratne godine u njenoj porodici su se provodile čekajući da tata dođe sa ratišta. Otac Milan teško je ranjen na vozučkom ratištu 1994. godine. Adrijana ga je sa ukućanima nježno njegovala. Prije izlaska na Kapiju dugo se pripremala. Posebno je njegovala kosu. Imala je 17 godina kada je poginila.

Nešet Mujanović odrastao je u Srnicama. Volio je da čita i sve ga je zanimalo. Stariji su ga pitali za mišljenje. Upisao je Gimnaziju u Tuzli, a početkom agresije priključuje se 4. bataljonu 217. brigade, te prolazi sva teža ratišta u zoni odgovornosti 2. korpusa. Upisao je Ekonomski fakultet. Brigada, u kojoj se Nešet pokazao, imala je razumijevanja za njegov fakultet. Na Kapiju je izašao sa najboljim drugom s kojim je i stanovao u Tuzli. Imao je 20 godina kada je poginuo.

Tuzlarije


Edin Mujabašić Mony bio je društven mladić koji je volio da piše aforizme. Pisao bi: "U 18. godini i đavo je lijep", "Groblja su puna nezamjenjivih ljudi", "Groblje je jedina zemlja gdje vlada jednakost". Nije volio zvuke sirene, tada bi ostajo kod kuće ali te noći je izašao, rekao je "odoh ja mama, samo malo, neću dugo". Imao je 21 godinu.

Samir Mujić je odrastao u složnoj prodici sa ocem Ejubom, majkom Magbulom i starijom sestrom Samrom. Bio je vezan za sestru, imao u njoj prijatelja i savjetnika. Njegov otac, kada se vratio iz inostranstva, otvorio je prelijepi kafić "Pariz". Tako su zvali i Samira, Pariz. Vodio je poslove i živio upijajući svaki dašak života. Posljednju ratnu godinu proveo je kao jedan od branitelja. Imao je 28 godina.

Elvir Murselović je iz generacije koja je zadnja išla na služenje vojnog roka u JNA. Bio je u Mostaru. Roditelje je pozvao 1991. godine i rekao da se vojska sprema na Dubrovnik, te da mu donesu dokumente i civilnu odjeću da proba pobjeći. Kad je došao u Tuzlu priključio se Armiji RBiH. S drugovima je želio da imaju rok grupu "Ime ruže". U grupi si bili Elvir, Buza, Zuka, Bambi i Hera. Studirao je Rudarstvo i nastojao uskladiti sve obaveze. Sa rajom je otišao u šetnju. Prvo Mejdan, Cipelići pa Kapija. Na Kapiji je ranjen ali je pomagao da se u kola ubaci Alči koji je bio teško povrijeđen. Medicnskom osoblju je govorio da se pobrinu za ostale, da on nije puno ranjen. Po drugu Cipurku koji je došao darovati krv poručio je roditeljima da se ne brinu. U operacionoj sali ljekari su utvrdili da je izgubio previše krvi. Imao je 23 godine.

Tuzlarije


Šaban Mustačević završio je Mašinsku školu, limarski smjer i odmah dobio posao. Početkom rata u BiH odmah se priključuje u redove Armije RBiH gdje je bio ranjen. Bio je skroman mladić. Na dan pogibije bio je vrlo raspoložen, pio je kafu sa roditeljima, pjevušeći se spremao za izlazak. Pozdravio je majku ne sluteći da je to oproštaj od nje. Imao je 29 godina.

Dijana Ninić vesela djevojka kovrdžave kose i prodornih očiju. Studentica Filozofskog fakulteta. Trenirala je rukomet, bila puna života, zarađivala za svoj džeparac. Imala je 20 godina.

Selma Nuhanović tog maja 1995. godine imala je brigu kako će uraditi kontrolni. U to vrijeme čitala je knjigu "Nevakat" Derviša Sušića. Stigla je do polovine. Baš kao u u knjizi i ona je živjela u nevakat, kada se ubijaju nedužna djeca. Imala je 17 godina.

Tuzlarije


Indira Okanović se pripremala da sa prijateljima putuje u Španiju. Izvadila je pasoš. U Španiju nije otišla, a slika sa pasoša je poslije bila na posmrtnici. Vesela djevojčica bila je stalno u pokretu. Stalno je sticala nova prijateljstva. Imala je želju da postane frizerka. Imala je 16 godina.

Rusmir Ponjavić mladić koji je volio sport, plivanje, ronjenje, skijanje. Volio je i muziku, izlaske, volio je sve. Nakon završene škole mislio je da sačeka sa studiranjem, da rat prestane. Nije dočekao kraj rata, poginuo je kada je imao 20 godina,

Raif Rahmani bio je student druge godine Rudarstva kada je počeo rat. Ubrzo se prijavio u redove Armije RBiH. Nakon što mu je iznenada umro otac, gotovo se živjelo od paketa koje je dobijao. Njegova mama i sestra brinuli su kada je bio na ratištu, pitale se je li mu hladno, kako je. 16. maja 1995. godine došao je kući ranije i zatekao majku na podu. Imala je jak moždani udar, te je umrla dva dana poslije. On i sestra više nisu imali nikoga, a onda je nakon samo 9 dana poginuo i Raif. Imao je 22 godine.

Tuzlarije


Fahrudin Ramić završio je Prirodno – matematički fakultet u Sarajevu, poslije je dobio posao u rodnoj Vlasenici. Kada je počeo ratni vihor njegovi roditelji i rodbina izbjegli su u Tuzlu a on sa djevojkom Sarajkom, koja je također radila u Vlasenici, otišao je ponovo u Sarajevo. Tu im se rodila kćerka. Da bi bio bliže roditeljima preselili su u Tuzlu. On se zaposlio u školi Pazar, a ona u Gimnaziji. Baš 25. maja Fikreta je saznala da će roditi sina. Svi su bili presretni. Fahrudin je izašao da proslavi, nije se vratio. Od šoka njegova supruga je imala prijevremeni porođaj. Sin nosi ime po ocu. Imao je 34 godine.

Nedim Rekić bio je dobar sportista. Fudbaler. Na nagovor druga Saše Babovića potpisao je ugovor za jedan klub u Beču. Otišao je ali je stalno slušao o ratnim prijetnjama iz domovine. Vratio se i priključio odbrani BiH. Obišao je sva ratišta. Drug Saša ga je zvao da se vrati ali on nije htio. Volio se moderno oblačiti, uzeti očeva kola, izlaziti. Bio je nerazdvojan drug sa Samirom Mujićem. Zajedno su i poginuli. Imao je 27 godina.

Jasminko Rosić za neke je bio raja za neke nije. Imao je svoja pravila. Bio je zaštitnik mlađih lopova. Ulazio je u tuču sa trojicom. Ako mu neko nije bio po volji tražio je kavgu. Za njega su vladali zakoni društvene margine. Bio je takav kakav jeste, a majci najbolji. Kazivala bi "kako je on bio dobar, majku svoju dođe i zagrli". Imao je 32 godine.

Tuzlarije


Nihad i Armin Šišić rođaci a živjeli kao braća. Kada su poginuli u Gračanici su plakali svi, i stari i mladi. Otišla su dva omiljena momka. Studenti Ekonomskog fakulteta u Tuzli. Imali su po 19 godina.

Senahid Salamović bio je rođeni sportista. Svaki sport mu je išao od ruke, fudbal, košarka, plivanje, atletika. Student, borac od prvog dana. Na ratištu je bio i ranjen ali nije pristao da se demobiliše. Imao je djevojku Ervinu koja nije htjela izaći jer je morala popraviti neku ocjenu. Nije mislio ni on, nakon treninga zvaće rođake na kafu. Mislio je gledati rukomet pa kući. Svratio je na Kapiju da vidi neku raju. Imao je 25 godina.

Edhem Sarajlić uspješno se bavio muzikom. Djed Hasan mu je kupio električnu gitaru, akustičnu je imao. Kupuje i bubnjeve pa bas gitaru. Osniva muzičku grupu te sviraju na maturskim večerima i Stelektu. Svirao je i u orkestru Napretka i Tamburaškog Sloboda. Pohađao je tečaj za padobranca i želio postati pilot. Studirao je Tehnologiju. Na zidiću kod Kapije sjedio je sa drugovima. Edhem Sarajlić i Rusmir Ponjavić su poginuli. Davor Nečemer teško je ranjen, a Tihomir Tićo Stojanović lakše. Imao je 20 godina.

Tuzlarije


Jasminka Sarajlić bila je toliko vesela da ju je raja prozvala "žešći veseljak". Odlična učenica voljela je matematiku pa je nakon završene Gimnazije upisala Elektrotehiku. Uspješno se bavila rukometom. Na Kapiji je te noći bio i njen brat Almir ali nije bio ranjen. Zasljepljen eksplozijom vidio je da su njene drugarice poginule. Našao je sestru koja je rekla da joj nije ništa samo je ruka boli, a bila je sa jedanaest gelera pogođena u stomak. Podlegla je povredama. Imala je 23 godine.

Asim Slijepčević Asko je 23. maja napunio 20 godina. U ono ratno vrijeme majka mu je dala 20 DM, rekla je za svaku godinu po marka. Sjedili su i malo proslavili. Lijepi, visoki student znao je majci reći "što si me rodila ovako pirgavog" . Poginuo je na Kapiji, imao je 20 godina i dva dana, a toliko je volio život. Na posmrtnici, na lijepom licu vidjele su se pjegice.

Savo Stjepanović se na samom početku agresije na BiH javio u Armiju RBiH. Bio je u jedinici Manevarske policije, a kasnije u Specijalnoj jedinici Policije. Bio je hrabar, smiren i dobar, te je stekao mnoge prijatelje. Brinuo se o bolesnoj majci Nevenki i sestrama Dragani i Snježani. Djevojka mu se zvala Sanela. Imao je 25 godina.

Jelena Jezdić – Stojičić mnogima je bila omiljena učiteljica u OŠ "Pazar". Poletna, radoznala, dinamična i ambiciozna. Rodila se i umrla u maju. Poginula je na Kapiji dok se šetala. Imala je 44 godine.

Tuzlarije


Ilinka Tadić bila je ratno siroče iz prošlog rata. Nakon završene Medicinske škole radila je u Slavinovićima. U vrijeme ratne neimaštine počela je prodavati cigarete na Kapiji. Tu je i poginula. Imala je 53 godine.

Azur Vantić nakon završene Mašinske škole našao je posao. Osim obaveza njegova najveća preokupacija bila je djevojka Zada. Znao je satima sjediti u kafiću u kojem je radila. Zajedno su bili i 25. maja. Držeći se za ruke, ostali su zauvijek zajedno. Imao je 19 godina.

Mustafa Vuković također je bio u zadnjoj generaciji koja je išla na odsluženje vojnog roka. Rat ga je zatekao u Zadru. Nekako se vratio pa priljučio Armiji RBiH. Obišao je brojna ratišta. Kada bi došao kući na odmor volio je da kalemi voćke. To ga je smirivalo. 25. maja izašao je sa drugovima na Kapiju. Nedim i Ado su ranjeni, a Mustafa je iskrvario do bolnice. Imao je 23 godine.

Tuzlarije


Adnan Zaimović Garo rodio se u Tuzli. Često se mogao vidjeti kako sjedi na zidiću u Kazan mahali za koju je bio posebno vezan. Osnovao je preduzeće. Bio je posebno omiljen u društvu vršnjaka. Zbog krupnih crnih očiju i kose, još u osnovnoj su ga počeli zvati Garo. Imao je 27 godina.


Za pripremanje priloga korištena je knjiga "Ubistvo svitanja" u kojoj su navedene sve civilne žrtve rata.


S.M.



(tuzlarije.net)               









 



Saudijska televizija objavila:
Nestali novinar Khashoggi je mrtav
Najmanje 50 mrtvih u Indiji
Vlak naletio na ljude koji su gledali vatromet
Plenković u Briselu ponovo o BiH
Miješanje čelnika vlasti iz Hrvatske u rezultate bh. izbora

20.10.2018. u 17:20 Broj citanja: 939
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija


Jedan od tih koji je javno plesao je rahmetli Kontri, Edin Arnautović. Zanimljivo je da njegov otac, koji je sada u poznijim godinama, gospodin Eldar Arnautović zna zaplesati i mlađe postidjeti. Nedavno sam ga vidjela, malo teže je hodao pa mu ja kažem da mu je izgleda lakše plesati, a on meni odgovara ja kad čujem muziku u meni svaki damar proradi.

OPŠIRNIJE


20.10.2018. u 16:45 Broj citanja: 1373
Malo drugačije fotografije:
Boje jeseni na Konjuhu



TuzlarijeVesela grupa od osam duhom mladih penzionera prošetala se dana 18.10.2018. planinom Konjuh od motela Zlaća do vrha Zalemboj. Iskoristili smo jedan od posljednjih lijepih dana produženog miholjskog ljeta da se prošetamo ovom našom omiljenom planinom.

OPŠIRNIJE


20.10.2018. u 16:40 Broj citanja: 600
Odigrana predstava ˝Pijani˝ autora Ivana Viripajeva

Video: Hronika III Festivala premijera


Predstava "Pijani" autora Ivana Viripajeva, je diplomska predstavu studenata IV godine glume u klasi Damira Altumbabića, a realizirana je u petak (19.10) na sceni Teatra kabare Tuzla u okviru 3. Festivala premijera 2018.

OPŠIRNIJE


20.10.2018. u 14:24 Broj citanja: 641
Projekat ˝Džudo u školama˝:
Počinju besplatni treninzi u dvije škole u TK-u



Džudo klub „Lukavac“ uz podršku Ministarstva obrazovanja i nauke TK, Ministarstva civilnih poslova BiH, Olimpijskog komiteta BiH, Džudo saveza BiH i Međunardone džudo federacije (IJF) započinje projekat „Džudo u školama“.

OPŠIRNIJE


20.10.2018. u 14:18 Broj citanja: 1076
Mjesec borbe protiv raka dojke:
Podstaći žene da se redovno javljaju na preventivne preglede


TuzlarijeU organizaciji Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona danas je na Trgu slobode u Tuzli upriličena centralna aktivnost obilježavanja Mjeseca borbe protiv raka dojke. Cilj je podstaći žene da se redovno javljaju na preventivne preglede

OPŠIRNIJE


20.10.2018. u 13:38 Broj citanja: 555
Pripreme za Univerzitetski bal:
Počinje besplatna škola plesa u Tuzli


Centar za sport Univerziteta u Tuzli, Univerzitetski plesni klub i Studentski parlament UNTZ poziva sve zainteresovane studente i zaposlenike Univerziteta kao i građanstvo na besplatnu školu plesa povodom Univerzitetskog plesnog bala. Naučite i vi plesati, salsu, bečki i engleski valcer, cha-cha-cha, disko dance, merenge i druge plesove.

OPŠIRNIJE










OSTALE VIJESTI
VIDEO: Zbog migrantske krize: Bišćani u blokadi držali autobusku stanicu, najavili novi protest

VIDEO: Tehnologija će spriječiti nepravilnosti?: Tehničko unapređenje izbornog procesa moguće za dvije godine

Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa: Trump: SAD će se povući iz sporazuma s Rusijom iz 1987.

Rijad tvrdi da je umro tokom tuče unutar konzulata: Slučaj Khashoggi vodit će se pred saudijskim sudovima

Završen prvi izborni dan: U 190 napada u Afganistanu poginulo 36 osoba

VIDEO: Traže drugi referendum: Oko 700.000 građana blokiralo London zbog Brexita

Podrška zvaničnika EU-a implementaciji Dogovora iz Prespe: Mogherini i Hahn: Veoma važan korak za Makedoniju

VIDEO: Hodočašće pripadnika MO i OS BiH: Na Bobovcu održan molitveni dan za domovinu

Sarajevo golom Velkoskog iz penala savladalo Slobodu: Željezničar slavio protiv Zrinjskog u derbiju kola

Proslavljeni bh. reprezentativac i kapiten jednoglasno izabran: Mirza Teletović novi predsjednik Košarkaškog saveza BiH

U Afganistanu broje glasove, izbore obilježilo nasilje i 36 mrtvih
Otmičari pustili na slobodu najmlađeg afričkog milijardera
Cijeli svijet priča o brutalnom ubojstvu novinara. Evo što trebate znati
Na prosvjedu protiv Brexita u Londonu bilo 700.000 ljudi. Na protuprosvjedu 1200
Najmanje 15 mrtvih u samoubilačkom napadu blizu birališta u Kabulu
Merkel napala Saudijsku Arabiju, Turska im prijeti: Otkrit ćemo sve detalje
Umro nizozemski premijer čija je vlada podnijela ostavku zbog Srebrenice
Brutalna smrt saudijskog novinara šokirala je svijet. Tko je on zapravo bio?
Hoće li Etiopija ukrasti rijeku Nil, izvor egipatskog života i civilizacije?
Moskva spriječila održavanje bdjenja za žrtve Staljinovih progona
Zapad šuti o brutalnom ubojstvu saudijskog novinara
Australska vlada ostaje bez većine u parlamentu
Saudijska Arabija je kriva za brutalnu smrt novinara. Što sada?
Pola milijuna Britanaca prosvjedovalo protiv Brexita, žele novi referendum
Urednik Washington Posta: Biste li radili za ubojicu?
SAD: U državama koje su legalizirale marihuanu raste broj prometnih nesreća
Prosvjednici na Tajvanu pozivaju na referendum o nezavisnosti od Kine
Trump i Kim Jong-un vjerojatno će se susresti već početkom 2019.
Glavni tajnik UN-a je ''duboko uznemiren'' smrću saudijskog novinara
Poljaci sutra izlaze na lokalne izbore








SVAŠTARIJE

Nekad popularno talijansko ljetovalište puno je bordela i barova za migrante

Kina će lansirati "drugi Mjesec" zbog uštede na uličnoj rasvjeti

Mislite da nemate sreće? Vi ste amateri za ove nesretnike

Rekordno nizak nivo Dunava u Budimpešti

Lažirao smrt da prevari osiguranje, žena ubila sebe i djecu misleći da je mrtav

Bokser Alvarez potpisao za 365 miliona dolara

Nakon tuče u Banjoj Luci preminuo 29-godišnjak

Scenaristi "ubili" Roseanne na bizaran način, serija se nastavlja bez nje

Fotka smeća postala hit na internetu, vidite li zbog čega?

Prije 29 godina ni milicija nije spriječila Prljavce da okupe 250 tisuća ljudi