U Tuzli je prošle sedmice održana 19. Međunarodna likovna kolonija Breške. Umjetnici su razmjenili iskustva ali i činjenicu da se slikari nalaze u teškom položaju i da su rijetki oni koji žive od prodaje slika.
Ovaj akademski slikar dvije decenije živi isključivo od umjetnosti. Kaže da nije lako i da je to težak i neizvjestan život.
"Ja radim neke stvari koji su bliske široj publici pa se uspije prodati ali ni to nije puno, ne možete zaraditi i imati miran san. Ali šta ću, to su rizici posla", kaže Hrvoje Marko Peruzović iz Hrvatske.
Slikari tvrde da mnogo dobrih umjetnika odustane jer moraju naći posao od kojeg će plaćati račune, a to sve ide na štetu umjetnosti.
"Paralelno sa pedagoškim ili nekim drugim radom, bave se umjetnošću. To je pohvalno i dobro za sredinu. Kada napravim procjenu mojih kolega iz Crne Gore, malo je nas aktivnih ostalo", kaže Mirko Dragović iz Crne Gore
"Moje ljubavi su slikarstvo i prosvjeta. U idealnom svijetu, ja bih se bavila samo slikanjem i živjela na taj način. Međutim, ja radim kao profesorica i tako da to nadopunjuje tu neku stranu života i potrebe za živitom", poručuje Zehrina Karić iz Bosne i Hercegovine.
"Ja radim kao restaurator za živopise. Radila sam prije toga mozaike. Jedino tu kao umjetnik mogu se ostvariti i da na neki način to bude neki font da bi mi na neki način preživjeli. Međutim, ako čisti umjetnik, malo je to teže", navodi Valentina Ilijevska iz Makedonije.
Cijene ateljea i galerija, ekonomska situacija, nedovoljno sluha države za umjetnost, neki su od problema sa kojima se ovi ljudi bore. Kolonije im daju priliku za otvaranje nekih novih vidika, razmjenu iskustava i informacija.
"Petnaest umjetnika iz Poljske, Češke, Mađarske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i BiH. Među umjetnicima je i onih koji su već nekoliko puta bili na našoj koloniji", kaže Boris Pejić, HKD „ Napredak“ Tuzla
Slobodni slikari ponekad razmišljaju o stalnom zaposlenju ali ipak ostanu dosljedni i vjerni ljubavi prema bojama, kistu, platnu i umjetnosti.
"Taj osjećaj slobode je nešto što je jako dobro i praktično prijeko potrebno da bi se moglo stvarati", ističe Peruzović.
Iako se umjetnici nalaze u nezavidnom i teškom položaju, svake godine sa ove kolonije ostavi oko 30 svojih dijela domaćinu. Dio tih sloika se proda i stipendira školovanje nadarenih učenika i studenata.
Nataša Tadić
