U organizaciji Koordinacije boračkih saveza Tuzlanskog kantona, sutra u utorak 24.7.2018. godine, u periodu od 16-17 sati, na Međunarodnom aerodromu Tuzla bit će organizovan doček za naše odbojkaše koji su osvojili srebrenu medalju u finalnoj utaknici protiv Irana.
Naši odbojkaši u sjedećoj odbojci su inače odlični, stalno osvajaju neke medalje i nadam se da će ih dočekati kako zaslužuju. Mnogi su teško povrijeđeni, ostali bez dijelova tijela u minulom ratu, mogli su kukati nad svojom sudbinom, što nije neko čudo. Mladi, zdravi momci, u najboljim godinama, tuđom krivicom našli su se u groznom ratu, branili su zemlju od agresora, i ostali invalidi. Usmjerili su energiju u nešto što je rezultiralo sjajnim sportskim rezultatima.
Mnogi su se poslije rata teško snalazili, oboljeli od raznih bolesti, depresija je neke dovela do samoubistva. Sjećam se ratnih priča, kada su govorili da su se zezali u rovovima, na ratištu, poslije kao ranjeni u bolnici ali kad je rat prestao, kad se trebalo nastaviti sa normalnim životom, bilo im je teže funkcionisati i snalaziti se.
Ne samo oni koji su iskusili muku ratovanja, mnogi civili su bolje funkcionisali u ratu. Ljude je zbližila ista nevolja, i postojala je nada da će sve prestati i biti dobro. Tek par godina nakon rata počela su rezočaravajuće reakcije. Neki su ispuhali kao balon, s razlogom se pitali, zbog čega su godine u ratu proveli?
Žao mi je što za naše srebrene momke nije bilo oduševljena kao što je bilo nedavno za reprezentivce Hrvatske. Mislim na euforiju našeg svijeta, još su u pitanju ekstra bogati mladići, sportski profesionalci koji su obezbijeđeni do kraja života. Kod nas se baviti sportom znači rad, trud, entuzijazam i ganjanje sponzora. Malo je onih koji od toga dobro žive.
Javljaju da je se oko 100.000 izbjeglica se vratilo u sirijsku Istočnu Gutu. Dobro je da se mogu na svoje vratiti. Vidjeli smo kako svijet dočekuje izbjeglice, ne samo da ih ne primaju, nego na granicam tuku. Zadnji izbjeglički talasi su uglavnom loše prošli. U Italiji ne daju ni da pristanu brodovi. Evropa je pokazala nehumanost i nespremnost da se suoči sa nevoljama drugih ljudi. Postalo se sebično. Ima na ovoj planeti mjesta za sve, ljudski vijek je prekratak, a neki razmišljaju i rade kao da će vječno živjeti. Sve je izraženija bolesna želja za materijalnim bogatstvom, a duhovno jedva koga zanima.
Umrla je još jedna majka Srebrenice, Hatidža Mehmedović. Kažu da se bolesna radovala svom kraju vjerujući da će vidjeti ubijene sinove, muža, brata i ostalu rodbinu. Tužna životna priča jedne žene je završena, a na živima je da pamte i govore istinu o Srebrenici.
Kako što vidite nisam neke volje. Kako ću i biti kad ova kiša ne misli prestati. Ovog ljeta, rijetki su dani kad ne pada. Više je vala dosadila, a opet u nekim dijelovima Evrope i Azije velike su vrućine. Nema sredine.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 11 beba, 7 djevojčica i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 241 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 4 puta, prijavljeno je 6 krivičnih djela, zabilježeno je 15 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 23.07.2018. godine krv je darovalo 18 osoba
