07.08.2018. u 15:40 Broj citanja: 5141 Ljubić: 1000 zaposlenih nije opravdanje za trovanje 500.000 ljudi
Nakon privatizacije GIKIL (Global Ispat Koksna Industrija d.o.o. Lukavac) je dobio uslovnu okolišnu dozvolu iako nije ispunjavao ni jedan uslov. Dozvolu su dobili uz priloženi plan i obećanje da će uraditi šta treba. Od obećanog nije ispunjena ni petina. U međuvremenu ta uslovna dozvola je istekla ali GIKL i dalje radi. U toku zadnjih 18 mjeseci od kako nemaju dozvolu, stručna komisija je dva puta zaključila da nemaju uslove za dozvolu. Od kako rade, povremeno se dešavaju ekološki incidenti. Zadnja dva slučaja od 30.maja i 5.augusta 2018. godine bili su veći, sa posljedcama čija se težina još ispituje.
Prilikom eksplozije 05.08. povrijeđena su tri radnika. Radi udisanja amonijaka ljekarsku pomoć potražili su i vatrogasci, a građanima Lukavca i okoline je savjetovano da zatvore prozore i piju mlijeko. Ispušteno je oko 70 kubika amonijačne tekućine sa katranom. Ispuštanje štetnih tvari nije zaustavljenio, fleke na Spreči su i dalje vidljive, a osjeti se i neugodan miris.
Početkom 2017. godine, nakon što se ukazala potreba Tužilaštvo TK zajedno sa MUP-om TK i stručnim služabama, formiralo je tim za ispitivanja industrijskih kompleska koji su ocijenjeni kao zagačivači na području TK. Odmah nakon prikupljanja prvih podataka GIKIL se izdvojio kao največi zagađivač.
Na danas održanoj press konferenciji, održanoj u Tužilaštvu TK, glavni tužitelj Tomislav Ljubić i tužiteljica Jasmina Mujezinović, govorili su o istražnim radnjama koje se provode u vezi GIKIL-a.
Iz onoga što su govorili tužitelji TK, u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, javlja se problem nepovezanosti institucija na svim novoima vlasti. Ne postoji sistem, dovoljno je da neke institucije ne odrade svoj dio posla da se problem zakomplikuje. Primjera radi, Federalno ministarstvo okoliša i turizama, koje izdaje okolišnu dozvolu nije ni jednom provjerilo realizaciju svojih odluka i zaključaka u vezi GIKIL-a. Tužilaštvo TK može raditi samo što je u njegovoj nadležnosti, a očito je da federalne institucije, ono što je daleko od njihovog sjedišta, previše ne zanima.
- Godinu i po radimo na ovoj oblasti i ispitujemo protivpravnost djela. Ne možemo odmah odgovoriti svim zadacima. Jedan od velikih zagađivača je doveo do toga da smo imali teške posljedice. Mi kao instutucija koja se bavi otkrivanjem i gonjenjem počinitelja, suočili smo se sa državnim i federalnim institucijama koje rade polovično ili ne rade nikako. Institucije nisu povezane, mi možemo djelovati samo kad se pojave posljedice. Nije isključeno da će se i dalje dešavati ovakvi događaji. Imamo dva događaja koje smo zabilježili. Bili su toliko ozbiljni da smo im morali multidisciplinarno prići, što iziskuje nemala materijalna sredstava. Imali smo podršku Vlade TK. Imamo posljedicu nečinjeja onih koji su po nadležnosti dužni da djeluju. Želimo utvrditi odgovornost onih koji su doveli do ovoga. GIKIL je preuzeo obavezu da će uložiti 110.000.000 KM. Dobili su dozvolu uz garanciju da ulagati i sprovesti polan a nisu uložili ni petinu.
U januaru 2017. godine istekla im je dozvola. Prošlo je 18 mjeseci, a federalno ministarstvo još nije donijelo odluku. Ne postoje ni uslovi da se dobije. Na ovom području živi 500.000 ljudi. 1000 zaposlenih radnika u GIKIL-u nije opravdanje da se truje 500.000 ljudi. Tužiteljice su bile u fabrici, varile su se promukle. Radnici rade bez ikakve ili sa minimalnom zaštitom, hodaju sa mlijekom u ruci.
Amonijak je spoj dušika i vodika formule NH3. Pri normalnoj temperaturi i tlaku amonijak je bezbojan plin, oštra, karakteristična mirisa, lakši od zraka, lako topljiv u vodi. Toksičan je i korozivan prema pojedinim materijalima. Amonijak je čak i u razblaženim koncentracijama visoko toksičan za vodene životinje i zato je klasificiran kao "opasan za okoliš". Spojevima amonijaka nikada se ne smije omogućiti da dođu u kontakt s bazama (osim ako je namjera održavanje reakcije), zbog toga što može doći do oslobađanja opasnih količina plinovitog amonijaka.
Tužiteljica Jasmina Mujezinović također je govorila o aktivnostima Tužilaštva TK u vezi industrijskih postrojenja koja zagađuju vodu, tlo i zrak. U vezi zadnjeg slučaja rekla je:
- Početkom aprila tražili smo dokumentaciju od Federalnog ministarstva okoliša turizma, kao i zahtjev za produženje dozvole. Nakon najnovjih događaja izvršili smo pretres. Uzorkovani su voda, tlo i zrak, u toku su laboraorijske analize. Na terenu smo vidjeli dotrajalu opremu, rad uz minimumom ili bez zaštitne opreme. Na čitavom kompleksu se osjeti jak neugodan miris.
Na današnjoj press konferenciji je istaknuto da Tužilaštvo TK može raditi samo što je u njegovoj nadležnosti, ne mogu se bavti nagađanjima. Predstavnicima medija su ustupili fotografije i snimke napravljene nakon izlaska na teren, da bi građani vidjeli o čemu se radi.
Svjedoci smo da je proteklih dana bilo oprečnih saopštenja te minimiziranja štetnih posljedica nakon ispuštanja amonijačne tekućine u Spreču, a pitanje je kako jedan takav zagađivač može raditi bez okolišne dozvole, kako dobije vodnu dozvolu, te postoji li način zajedničkog djelovanja državnih istitucija u korist ljudi koji žive u TK.
