12.08.2018. u 01:00 Broj citanja: 5306 Mirsad Hadžikadić: Jedinstvena šansa ne samo za Bošnjake nego za cijelu Bosnu i Hercegovinu
Nikada u životu nisam bio sigurniji u nešto što vam želim reći, a svako od vas treba, naravno, vjerovati sebi i slušati svoj “unutarnji glas”.
Moja istina ne mora biti i vaša, ali ako već čitate ove redove, molim vas da na ovom mjestu zastanete i poslušate izlaganje prof.dr. Mirsada Hadžikadića bošnjačkog kandidata za člana Predsjedništva BiH na kraju teksta.
Duboko vjerujem i znam šta govorim, kako je on najbolji kandidat među svim bošnjačkim predstavnicima za ovu funkciju.
Namjerno se ne razbacujem epitetima i ne kitim tekst velikim riječima o Hadžikadiću kako bi izazvao vaše divljenje i uvažavanje.
Siguran sam da bi i on bio protiv bilo kakvog bildanja njegovog ega, jer ovaj čovjek je potpuno izgrađena i zaokružena ličnost u obrazovnom, naučnom, društvenom, socijalnom i svakom drugom smislu.
Bio bi to možda i nedostatak uvažavanja kako prema njemu, tako i prema vašem ličnom izboru.
Stoga samo jedna molba ovog bh građanina koji pišući ove redove nastoji da ostavi sav prostor za vaš lični izbor i uvjerenje, otklanjajući čak i nesvjesni poriv za iskrivljavanje realnosti:
Poslušajte njegov govor, molim vas.
Ovo je jedinstvena šansa ne samo za Bošnjake, nego za cijelu BiH.
Možda nam se više nikada neće pružiti slična prilika u zemlji razorenoj “letargijom izazvanoj očajem i osjećajem bespomoćnosti” u kojoj četvrt stoljeća zemlju vode konstitutivne vođe koje su u nama stvorile za to vrijeme strašne klimatsko-genetske promjene, pa smo postali iskompleksirani, površni, koruptivni, neodgovorni i potpuno izgubili kompas životnih vrijednosti.
Hadžikadić tako samouvjereno govori o našim mentalitetnim slabostima i našim fiksiranim nacionalnim predodžbama i nudi jednostavna rješenja. Jednostavna rješenja su najbolja, ona su “uvijek bila tu”,ali konstitutivni lideri su nas sprečavali da ih “uzmemo”.
Hadžikadićev govor “iz glave” nije nimalo ispod Kennedyjevih riječi na inauguraciji 20.januara 1960. godine kada je rekao ‘Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju. Dragi građani svijeta, ne pitajte što za vas može učiniti Amerika, nego što možemo zajedno učiniti za slobodu čovjeka’.Ove riječi postale su dio retoričke legende, ali poslušajte našeg čovjeka i naći ćete mnogo tako jednostavnih “bisera”.
On kao da ne govori jezikom ostalih bošnjačkih kandidata, da se samo na njima zadržim.
Dok oni u meni, a vjerujem, i u vama, stvaraju užasnu klimu nervoze koja prerasta u onu vrstu kolektivne histerije jer se 25 godina “vrtimo u krug” dok elite uzimaju pare, Hadžikadić jedini -pruža realnu nadu.
Dok ostali kandidati pričaju “šuplju” i opet nas plaše onim drugim konstitutivnim babarogama i to na način da iskrivljuju pojmove i istinu, Hadžikadić ne temelji svoju priču na teorijama zavjere jednih protiv drugih, nego nam jasno i otvoreno kaže zašto konstantno materijalno, kulturno, moralno, demografski i svakako nazadujemo. I nudi rješenja. Zato ga čujte.
On priča lijepo, tečno, precizno za razliku od drugih kandidata koji nas zaglupljuju nacionalnim frazetinama i jalovim regresivnim pseudintelektualnim govorima koje slušamo od rata do danas.
On ne viče, možda više govori šapatom, nego što kao drugi diže glas za oktavu i maše prijeteći pesnicom, ali to ne znači da će njegove riječi odnijeti vjetar. On je konkretan, nije demagog, a demagoge slušamo” cijeli” život.
Hadžikadić nam narodski jednostavno ali autoritativno kaže da smo podijeljeni na tri prostora u kojima tri vođe (znamo ih dobro) vladaju svojom “pastvom” na mitovima kojima oblače “naučnu” odoru i nikom ne polažu račune za sve degradacije znanja, morala, zakona. Što je najgore i najpogubnije, ne polažu računa državi u koju se lažno kunu, a ponašaju se kako su iznad nje.
Država da bi opstala mora biti jača od nacija, naroda i konstitutivnih parodija, kaže Hadžikadić. Ostali kandidati retorički paradiraju i hrane našu maštu mitovima, dok država tone sve više.
Riječi prof.dr. Hadžikadića po svojim humanističkim idejama i porukama podsjećaju na riječi dviju legendarnih žena iz povijesti –Emmeline Pankhurst koja je govorila protiv ratova muškarcima svih zemalja koji su uzeli oruža i međusobno se uništavali, kojima životi nisu bili svetinja, a ženama ostavili na teret zemlju; Sojourner Truth, hrabroj robinji oslobođenoj ukidanjem ropstva u državi New York, koja je 1851. godine kazala "Nitko mi ne pomaže oko poroda, ili da me prenese preko blatne vode, ili da mi da najbolje mjesto! A nisam li žena? Pogledaj me! Pogledaj moju ruku! Orala sam i sijala, skupljala u žitnice i niti me jedan muškarac ne može u tome preteći! I nisam li žena? Mogu raditi i jesti kao i oni, a ako treba i podnijeti bič poput njih. I nisam li žena?" a 21 godinu kasnije pokušala glasovati na predsjedničkim izborima, ali je udaljena s glasačkog mjesta.
Hadžikadićeve riječi podsjećaju i na poruke Nelsona Mendele kada je govorio o idealu demokratskog i slobodnog društva u kome ljudi žive sa jednakim šansama. I na riječi Abrahama Lincolna iz 18. novembra 1863. godine, iz najcitiranijeg govora cijele američke povijesti o ljudima koji su stvoreni da budu jednaki.
Bh društvo nije društvo jednakih šansi ni u 21. stoljeću.
A možda još više na “snove” Martina Luthera Kinga ( "I have a dream") i ono “Sanjam da će ova nacija jednog dana ustati i biti na razini svoga vlastitog vjerovanja…”.
Samouvjerenost Mirsada Hadžikadića da se kao “anonimus” bori u medijski i politički neravnopravnoj utakmici sa bošnjačkim kandidatima koji nas sve malo uvjeravaju kako je na djelu “planetarna zavjera protiv Bošnjaka i muslimana” izvire iz njegove snažne i časne namjere da će “iskra” kojom svijetli kroz bh tunele mračne realnosti jednoga dana postati ogromni plamen prosperiteta nad Bosnom.
Podsjeća možda i na Churchilla, ne po majstorstvu retoričkih figura niti po 300.000 popušenih cigara dok se borio sa Hitlerom, mada su Hadžikadićeve konstatacije ubitačno precizne i ogoljuju našu stvarnost.
Ono što ga “veže” sa “Debelim Gospodinom Sa Cigarom” jeste superiorna flegma zasnovana na sigurnosti u sebe kada odlučuje da “skoči u baru punu krokodila”.
Baš kao što je Churcill kada je preuzimao funkciju premijera rekao : ‘Ići ćemo do kraja, borit ćemo se u Francuskoj, borit ćemo se na morima i oceanima, borit ćemo se s rastućim samopouzdanjem u zraku, branit ćemo svoj Otok, koja god cijena bila, borit ćemo se na plažama, na mjestima za slijetanje, na poljima i ulicama, borit ćemo se na brdima; nikada se nećemo predati.’
Prof.dr. Mirsad Hadžikadić je u ovom govoru koji ne bez razloga poredim sa najvećim govorima u povijesti rekao veliku istinu, ali neka ona ostane na nivou teze, kako BiH ne može uspjeti bez bosanske intelektualne i kulturne elite.
Ne bošnjačke, hrvatske ili srpske nego bosanske koja bi trebala da konstitutivne narode koje njihove konstitutivne elite kad god zatreba (posebno u izbornim histerijama za glasove “svojih”) zavađaju, i koji su skrenuli sa civilizacijskog puta u neistraženu mitomansku orbitu u kojoj su ovi narodi sami sebe blokirali u razvoju, vrati modernoj civilizaciji i progresu.
Narodi u BiH zahvaljujući svojim vođama u strašnom su sukobu sa istinom – na jednom kraju je njihov osjećaj sopstvene vrijednosti,a na drugom realnost koja ih stalno negira.
Svjestan da će se. možda, moje riječi tumačiti na razne, pa i na zlonamjerne načine, vjerovatno kao i PR tekst kandidatu Hadžikadiću,mogao bih testamentarno potpisati jedinu (moju) istinu u svemu ovom.
Ona glasi: Mirsad Hadžikadić je najbolji kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.Prava je šteta što se ne bira samo predsjednik Države, jer bi i tada Hadžikadić, po svim referencama, bio za klasu iznad svih ostalih.
