Iduće sedmice počinje školska 2018/19 i kao i svake godine prije početka nastave priča se da nikad manje djece nije upisano. Statistički podaci su neumoljivi, nije to stvar osjećanja i utiska nego evidentiranih činjenica da je sve manje djece po odjeljenjima, a onda i sve manje odjeljenja.
U školama koje su prije vrvile od djece upisana su po dva razreda prvačića, sa po nešto više od 20 učenika. Stariji će se sjetiti razreda sa preko 30 i 40 učenika. Nije se imalo gdje sjesti, a bila su najmanje 3 odjeljenja.
Uz činjenicu da se manje djece rađa pa samim tim i upisuje u škole i na fakultete, treba uzeti u obzir i da sada ima više škola, posebno fakulteta nego u vrijeme kada je bilo više i učenika i studenata. Tuzla ima fakulteta da se ne mogu nabrojati. Kako sad imamo i privatne fakultete, nekih ima i više. Kao da se ne vodi računa o stvarnim potrebama u odnosu na broj stanovnika. Planiranje se bazira na broju stanovnika i stvarnim potrebama, pa onda željama. Tako da ima svega ali bez daljnjeg ta djeca, poslije mladi ljudi, kad završe školu u velikom broju odlaze iz zemlje.
Desilo se da se u nekim stvarima prilagođavamo evropskim standardima iako smo samo na karti u Evropi a pitanje je da li ćemo kad biti u EU. Davno je uvedeno devetogodišnje školovanje. Zaista ne vidim šta se tim dobilo osim što djeca idu duže u školu. Samo su neki fakulteti po Bolonji, odnosno tri godine ostali su četiri, pet, šest kako koji. I sad imamo učenike od 18 i 19 godina u srednjoj pa onda dok završe fakultet više nisu ni mladi.
Danas sam za relativno kratko vrijeme srela dvije prijateljice, jednoj ode dijete u Njemačku, a drugoj ode bratovo dijete. Gotovo ista situacija, nakon srednje počeli studirati pa im nije išlo, zaposlili se pa onda čuli kako se sa Medicinskom školom može u Njemačku, završili vanredno Medicinsku (i jedno i drugo gimnazijalci), odradili i praksu, polagali jezik i čekali papire. Djevojka je već na putu, a mladić se sprema. Našli su i posao, dobili vize sve gotovo. Sretni jer će imati posao. Djevojka će raditi kao njegovateljica, a mladić našao posao u bolnici.
Nakon devet osnovne, četiri srednje, pa koje godine na fakultetu, potrošili su još 3-4 za Medicinsku školu i njemački jezik i sad idu da rade izuzetno težak i nimalo lijep posao. Njegovatelja i ovdje puno treba jer je sve više starijih o kojima se nema ko brinuti ali bolje je nekoga njegovati za veće nego manje pare. Zamisila sam se nad tom situacijom. Nije lako mladima koji su na početku života i žalosno je da se ne radi ništa da se ta djeca zadrže. Djeca, od kojih mnoga znaju po dva jezika jer su učili engleski pa poslije morali njemački, koji su ovdje na neki način paženi, u koje se ulagalo, odlaze da njeguju stare i bolesne jer ovdje ne mogu da nađu posao od kojeg mogu da žive. Posao se kakav takav i nađe ali šta će kome posao za kojeg plata nije dovoljna da se osamostale i osnuju porodicu. Samo mogu reći, nadam se da će bar tamo biti zadovoljni i da će doći vrijeme, jer odavde se zadnje tri decenije odlazi, kada će mladi ostajati, i čak nama iz drugih zemlja dolaziti.
Hajde što sam danas koga god sam srela čula neku tešku priču, nego još dan kao da je jesen. Čekam sunce, da i meni grane.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 7 beba, 3 djevojčice i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 255 intervencija
Vatrogasci - nisu imali intervencija
MUP TK - javni red i mir nije narušavan, prijavljena su 4 krivična djela, zabilježeno je 12 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 27.08.2018. godine krv su darovale 63 osobe.
