Preporuka za čitanje: Derviš Sušić

Niko ljepše riječima ne oslikava život u Bosni od Derviša Sušića. Vrsni pripovjedač, poznavalac jezika i naroda, veze priče o narodu približavajući historuju Bosne bolje nego i jedan školski udžbenik.

Tuzlarije

Prvi utisak je da su likovi iz romana "Čudnovato" iz nekog davnog vremena, i jesu ali radnja je aktuelna. Isti je odnos vlasti i naroda. Sušić govori o Hamzevijama (učenje Hamze Orlovića iz Gornje Tuzle) i načinu kako ih je vlast proganjala, kojem je i glavni junak, učeni Sulejman Vitešić. bio sklon.

Kroz život Sulejmana Vitešića, negova razmišljanja, saznaje se puno o načinu na koji se i kako u tuzlanskom kraju živjelo prije tristo godina. I tada kao i sada, ljubav, emocije, uvjerenje, odrede nečiju sudbinu više nego znanje i zvanje. Čovjek je i tada, kao i sada, izvlačio deblji kraj, a vlast je vlast, ostaje ista samo se ime i vrijeme mijenja.

Posebna vrijednost djela Derviša Sušića je jezik kojima su ispisana. Sušić njeguje bosanski ali ne jezik jednog naroda kako se to sad pogrešno, a nekada i zlonamjerno tumači, nego naroda iz Bosne bez obzira na vjeru.

Dijelovi iz knjige:

(...) Čudna Bosna, čudna, draga i strašna! Jasna, a sva pod prašumom zagonetki! (...)

(...) Otac je Redžepa nasilu oženio, ženu su njeni nasilu udali. Mrzili su se tihom a teškom mržnjom. Ona je meni osme noći ruke oko vrata svila.
Na osvetu koja me je u razbojnike otjerala zaboravih posve.
Bože, Bože, kako je ona mene milovala! A kako sam ja nju, ma, riječ - voljeti je prazna zvečka, uvreda je to spram onoga što je meni od nje i kroza me ognjeve prenosilo. (...)

(...) Aaaa, očekivao sam da ćeš me to pitati. Paa, da ti kažem. Najprije su me dali na škole. Mislili od mene istesati učenog a poslušnog hajvana, to jest tegleće marvinče. Bio sam najbolji u logici, računici i turskom jeziku. Ali u učenju zakona napamet – najgori. (....)

(...) Sve je znao šejh Sejfullah. Sve je vidio. Mene je, kažem, korio blago, a čim bih progovorio istinu i iskreno razmišljao, vodio me u dalje razmišljanje, ili bi mi utrapio kakvu tešku knjigu da naglas čitam, pa me prekidao i zahtijevao da mu svojom hajdučkom rutavom rečenicom objasnim pročitano. (...)

(...) Vi muškinje ratujete i optrčavate oko žena. Naučili ste lagati.
Ja ne lažem,
Ma, bježi, bolan, kao da ne znaš ko sam ja.
Ne tičeš se ti mene – prošla, nego sadašnja i buduća.
To ti mene opet mamiš u dušek? Pa, što, moja sjajna mjesečino, okolišaš toliko? Kad smo već navikli na kratke znakove.
Slušaj, preći ćeš u moju kuću.
Šta kažeeeš?
Pod moj krov.
De, ne šali se tako dušmanski (...)

(...) Žena ti je zamršene prirode. Od nje ne očekuj iznenađenje! Ne drži mnogo do njene riječi! O njoj ti je uzalud razmišljati. Ništa sigurno domisliti nećeš. Pri susretu s nepoznatom, za nevolju, procijeni joj samo - lice, usne i hod. Prvo zbog ljepote, drugo zbog dobrote, a treće da joj pročitaš porijeklo. Poslije toga – ili bježi, ili navali, pa šta ti Allah da (...)

(...) Njegovo učenje svodilo se na tri osnovna zakona: prvo, Bog je jedan, a pošto je svemoćan i bez njegova se znanja i odobrenja na zemlji ništa ne događa, u njega može vjerovati i vjerovanje iskazivati kako ko hoće, jer su i razlike u tome, stvar Božije volje: drugo, ni car ni carska uprava nikojoj zemlji nisu potrebni jer se pošteni ljudi mogu pametno i brzo o svakom zajedničkom poslu dogovoriti, a izvršilac njihove volje jeste time njihov najamnik, a ne gospodar: i treće, nasilje carske uprave stjeralo je, samo kao primjer da se uzme Bosna, gotovo svaki dio osim carskih i vezirskih i begovskih drumova u pakao kakav ni zvjerinje nije zaslužilo. (...)

Knjiga "Čudnovato" u izdanju Oslobođenja, objavljena je posthumno 1992. godine.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI