Je li ja trebam do Gradine ponesem aparat da usput slikam. Tačnije, kad počnem da dahćem da imam razloga da stanem, kao ono malo škljocam. Joj stepenica, teško se u cugu popeti. Prvo idu dvije po dvije, pa po jedna, pa se stane, a treba kao mataronci, polako, čuvati snagu i na kraju finiš.
Gore se ide polako, a oni koji silaze lete, kutarisali se nalaza ili čega li već. Najviše je onih koji silaze sa vaticom na ruci, vadili krv. Trudnica, djece, mladih, starih, baš je gužva.
Oni koji ne idu pješke muku muče sa parkingom. Nisam čula je li ko u predizbornoj kampanji spominje proširenje i uređenje parkinga oko Gradine pa da ga zaokružim, odnosno štrihiram. Sad će krenuti oni što ubacuju u poštansko kako ćemo i za koga tačno glasati.
E sada izvještaj sa jezera, prekrasno je, baš lijepo. Kako ne idem često nije mi baš jasno kad se plaća kad se ne plaća jer u nedjelju je bio ulaz slobodan, jučer se naplaćivalo. Niže su cijene, nije to problem, nego radno vrijeme. Kapija kod Inine benzinske se zatvara u 18,00, tako da oni koji ostanu moraju ići na kapiju kod mosta ili onu kod Džindićke džamije.
Na jezeru sam jučer upoznala slikaricu Mariju Babović Bosanku. Učestvuje ona na raznim kolonijama, izložbama, članica je Udruženja likovnih umjetnika TK. Na mene je ostavila baš pozitivan utisak. Lijepo je kad posluži zdravlje pa se u starosti bude i fizički i mentalno u formi. Demencija i razni mentalni problemi koji se javljaju u starosti, gori se nekad od fizičkih bolesti. Da vi samo čujete gospođu Babović, toliko životne mudrosti, savjeta i duha. Očito je da ljudi koji se druže, čitaju, fizički su aktiviji, uspijevaju da ostanu, kako kažu, mladi u duši. Nije pristojno spominjati nečije godine ali ipak valja reći da je slikarica Babović rođena 1930. godine. Radila je ona dugo i kao učiteljica, pričala mi je jučer o poznanstvu sa Ismetom Mujezinovićem. Vrlo zanimljiva žena i baš me je onako razgalila s pričom koja nema veze sa politikom, bolestima, teškom ekonomskom situacijom, koje su kod nas, i to s razlogom, glavne teme.
Lako je pričati onima koji ne mogu ni zamisliti kako je kad se nemaju sigurna primanja, živjetu u neizvjesnosti, biti u stalnom stresu a slušati kako je poguban za zdravlje. Ovdje stvoriti mikro svijet koji se ljubomorno čuva, uspjeti se izolovati od probema koji melju, velika je vještina, umjetnost življenja.
Ne može se iz vlastite a ni u tuđu kožu, zato ne treba ni pokušavati i čuvati se pametovanja, savjetovanja, koji su odlični, idealni, ali šta vrijedi kad se ne mogu primijeniti. Što kaže Mostarac iz Audicije "i da sam normalan poludio bih".
I još za kraj da malo ogovaram malo muža, duša mi, njega, oca i sina (zvuči kao ono u ime oca i sina). Od kako radi u fabrici čovjek je pokupio nekih izraza pa prvo se šali i kaže kako je nešto od nekoga čuo ali vidim ja dosta toga je i usvojio. Sređujem jučer nokte, kaže on meni "šta misliš kad završiš s tim REMONTOM da popijemo kafu". Inače, ima običaj da koristi množinu kad ne treba. Uvijek kobejagi nešto pita, kao ono fin "šta misliš da pravimo burek".
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 10 beba, 5 djevojčica i 5 dječak
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 183 intervencijea
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir nije narušavan, prijavljeno je 8 krivičnih djela, zabilježeno je 13 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 11.09.2018. godine krv su darovalo 48 osoba.
