Ovogodišnji 18. Književni susreti Cum grano salis, počeli su predstavom "Krleжa ili što su nama zastave a što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo" koju je režirao Zlatko Paković.
Ove godine obilježava se 125 godina od rođenja Miroslava Krleže, a na Književnim susretima tradicionalno se govori o velikim piscima. Prije početka predstave prisutnima se obratio gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.
- U ljeto 2001. osnovali smo Književne susrete Cum grano salis. Naš cilj je bio da nastojimo regionalu disharmoniju pretvoriti u harmoniju. Da nastojimo ostvariti susrete književnika iz cijele regije, dovesti najpismenije ljude. Sanjali smo o tome da tuzlanska nagrada Meša Selimović, bude najuglednija nagrada za roman Zapadnog Balkana. Kada pogledate imena dosadašnjih pobjednika, članova žirija, selektore, jasno je da smo ostvarili cilj. Svage godine obilježavamo godine rođenje velikih regionalih pisaca. Miroslav Krleža bio je jedan od najvećih evropskih intelektualaca, koji je svojim životom i djelom zadužio cijelu regiju, a posebno Bosnu i Hercegovinu i Tuzlu. Pišući u Juri Keroševiću i Husinskoj buni, u ljevičarskim pariškim novinama, boreći se za slobodu Jure Kreroševića, dao je značajan doprinos njegovom pomilovanju. Tada je za Husinsku bunu čuo cijeli svijet, kazao je između ostalog gradonačelnik Imamović ističući značaj gostovanja Zlatka Pakovića i njegove predstave, te proglašavajući 18. Književne susrete otvorenima.
U predstavi "Krleжa ili što su nama zastave a što smo mi zastavama, da tako ta njima plačemo" glumci, između ostalog, govore tekstove Miroslava Krleže predstavljajući velikog pisca u svjetlu njegovog kritičkog angažmana prema društvu u kojem je živio.
Krleža je regovao na sve na šta je trebalo da se ukazuje, pokazuje prstom, a ne zatvaraju oči, kako su mnogi radili. Intelektualac u pravom smislu te riječi, Zlatko Paković u ovoj predstavi secira društvo ili društva sa područja bivše Jugoslavije od početka 20. vijeka do danas.
Besmislenost ubijanja nedužnih ljudi, nazivanje režima pravim imenima, prozivanje zločinaca, diktatora, koji i danas djeluju, i danas ubijaju na razne načine, opisuju se u predstavi koja ogoljeva odnos vlasti prema običnom čovjeku, kojeg na momente uspjevaju vješto obmanuti pa je sretan i kad pati, živeći kao poslušnik zadovoljan jer je živ, ne tražeći više jer vremenom misli da to i ne zaslužuje.
Iako cijelu predstavu drže četiri čovjeka, Vilim Matula u ulozi Miroslava Krleže, sopranistica Ana Jembrek u ulozi Bele Krleže, dramaturg na sceni Zlatko Paković i majstor svjetlosti Konrad Mulvaj, riječ je u bogatoj predstavi u kojoj se izvdi performans, čuju vrhunski izvedene (prerađene) himne, što kroz igru svjetla i drugih efekata, pojačava dubinu Krležinog poimanja svijeta i društva.
Tuzlaci su burnim aplauzom pokazali koliko im se predstava, u kojoj se spominje i Juro Kerošević i Husinska buna, dopala.
S.M.
