23.09.2018. u 19:22 Broj citanja: 2831 Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Drago mi je da je Nagradu Meša Selimović dobio Semezdin Mehmedinović. Osim što lijepo piše, dopadaju mi se njegovi stavovi o životu i svemu. Čak mi i djeluje nekako pjesnički, pomalo boemski. On je rođen u blizini Tuzle tako da je ovogodišnji pobjednik Književnih susreta geografski najbliže mjestu gdje je nagrada ustanovljena.
Mnogi su se iznenadili kada u ulozi voditeljice nisu vidjeli Segmendinu Srnu. Malo je susreta koje nije vodila, a nekima je baš to išlo na živce, kao da nemamo svoje voditeljice i voditelje pa mora ona doći. Da li je nisu angažovali ili ona zbog izborne kampanje nije mogla doći (kadar SDP-a), ne znam, ali je lijepo bilo slušati i gledati naše glumce. Kompozitor pozorišne muzike Denis Hadžić je baš lijepo izvodio pjesme Alekse Šantića, a glumci su isto svi dobri bili. Svaki put kada slušam stihove Šantićeve Emine mislim kako je to jedna divna pjesma i koliko je u njoj naše zemlje, njenih ljudi i običaja, zemlje kakva bi i trebala biti.
Nisam još sve priloge sa promocija završila, nema se kad, a bila je i promocija Antologije bh. poezije na danskom jeziku. Zanimljiva knjiga, uvršteni su mnogi pisci, oni koji su stvarali od 1992. do danas, a na samoj promociji bilo je riječi o važnosti prevoda jer bez dobrih prevoda ko bi i čuo za nas? Samo se izuzetno uspješni pisci prevode, a i to ne previše. Premala smo mi zemlja da se ističe u bilo čemu. Posebno je zanimljivo koliko je naših ljudi na sjeveru Evrope pa uspiju naći i zainteresovanog stranca da se rade prevodi. A koliko se o nama zna govori i podatak da je urednik Danac, napisao kako su ovdje neka tri plemena koja povremeno ratuju ali eto i pišu pjesme pa se insistiralo da se to koriguje. Zaista sam puno puta čula da smo strancima svi isti. Ovdje se doslovno svakih pedesetak godina ubija zbog druge vjere i nacije, komadaju se i onako već parčići zemlje, a za neke tamo smo mi jedno pa i tako kako nas vide doživljavaju malenim i često nebitnim.
Političari se zahuktali, skupovi se svaki dan održavaju. Pravila koja se strogo kontrolišu su takva, u predizbornoj kampanji se strankama naplaćuje oglašavanje, nema ništa džabe. O nekima ću i promijeniti mišljenje je znaju gdje se treba oglašavati, naravno na Tuzlarijama. Šalu na stranu, čudim se nekima koji se smatraju pametnim da neke lončiće dobro pobrkaju.
Gledam slike sa nekih skupova i primijećujem razliku u izgledu, odnosno odjeći kandidata i naroda. Jasno je meni da ako neko obuče nešto jeftino, staro i sl. da nekima neće ulijevati povjerenje jer se konta de ti pomozi prvo sebi ali jasno je i da velika većina na listama dobro živi i da je njima odavno upala kašika u med.
Dalje primjećujem da iako smo kao u nekakvoj demokratiji, da se neki, koji su osnivači ili glavni u strankama, ponašaju despotski, diktatorski. I dan danas se kod nas kaže "kao da Tito ulazi" pa su to baš ovi koji se godinama guraju u vlasti, a dobro su Tita kritikovali, uzeli dosta od tog ponašanja koje su kritikovali, a nažalost ništa drugo. Sad mnogi ustaju kad im šef ulazi, više iz straha nego iz poštovanja jer slabo ima višeglasja, demokratije i iznošenja mišljenja unutar jedne stranke. Sve je to, evo ti fotelja i klimaj glavom.
Sve slike su snimljene danas na jezerima. Prvi dan jeseni je bio ljepši od mnogih ljetnih dana ove godine.
