Više od 30.000 učesnika iz 70 zemalja trčalo je tradicionalni Moskovski maraton, a među njima su bili i trkači iz Bosne i Hercegovine.
Boje našega grada branilo je nekoliko trkača i to na dionicama od 10 kilometara (Sumeja Čanić i Nisveta Mehić), odnosno na 42,2 kilometra (Bedrana Kaletović i Samir Ovčina).
Moskovski marathon održava se od 1981.godine i trkačima omogućava da na jedini dan u godini kada su zatvorene ulice glavnog grada Rusije trče duž obale rijeke Moskve najvažnijim ulicama i turističkim odredištima.
U maratonu koji se nekada zvao Međunarodni maraton mira, a od 2013. godine nosi današnji naziv Moskovski marathon učestvuju rekreativci, profesionalni trkači i oni koji su voljni biti dio najvažnije trke u Rusiji.
Bedrana Kaletović |
“Nevjerovatan je osjećaj biti dijelom ovog sportskog događaja čija organizacija ostavlja bez daha, a nepregledna rijeka trkača od starta do cilja vas motivišete da kilometer ne brojite nego u njima uživate. Iako su vremenski uslovi bili teški jer je temperatura bila niska, a kiša padala cijeli tok trke, mislim da nije bilo trkača koji je bio loše raspoložen. Promrzli, ali nasmijani bili smo i mi, ali i brojni navijači duž cjelokupne staze. Njih možda ne razumijete, ali ste svjesni da vas bodre, daju podršku kako ne bi posustali i time široke i dugačke moskovske ulice učine još ljepšima”, kazala je Bedrana, naša kolegica kojoj je ovo prvi istrčani maraton.
Start i cilj maratona je u olimpijskom kompleksu Lužniki, gdje je istoimeni nogometni stadion sa čijeg smo travnjaka nedavno svjedočili Svjetskom fudbalskom prvenstvu. Staza maratonce potom vidi kroz brojne dijelove grada među kojima je takozvani Moskovski Menhetn, Kremlj, Crveni trg, Boljšoj teatar, predsjednička rezidencija, Smolenska ulica, Park kulture…
“Kada grad napravi pauzu samo zbog vas, omogući vam da trčite i uživate u pogledu na divnu arhitekturu, osjetite ljubaznost domaćina, čistoću ulica, uređenih parkova, budete svjesni svakog aplauza navijača i ispružene ruke podrške trkača na stazi koji dolazi iz ko zna koje zemlje, sretni ste isto kao i kada prolazite kroz cilj za šta ste se spremali mjesecima unazad u svojim sredinama, državama, gradovima. I svi žuljevi i trkačke povrede ne znače vam ništa spram činjenice da ste dokazali sebi da to možete”, ističe Bedrana.
Maraton nije jedini, ali jeste najvažniji povod odlaska u Rusiju. Sa grupom trkača Trčanje i To, navijača i ljubitelja dalekih destinacija iz gotovo cijele bivše zemlje, vesela družina je pohodila Moskvu i divni St.Petersburg i već sad kuje planove za neke nove destinacije.
