Novelu "Pukovniku nema ko da piše" Gabriel Garcia Marquez počeo je pisati 1956. godine, završio godinu poslije, a objavio 1961. godine. Radnja je smještena u malo mjesto u Kolumbiji u vrijeme građanskog rata.
Kada se čita ovo poznato djelo, vrijeme i mjesto postaju nevažni, srž je u aktulenosti dešavanja u životu običnog čovjeka na koji utiče politika i država.
Glavni junak nema imena, dovoljno je pukovnik, ime je nebitno kako je i mali čovjek često nebitan. Svaki dan čeka poštara, odnosno rješenje o penziji. I tako već 15 godina. Njegova supruga i on, već stari i bolesni, toliko su siromašni da nemaju ni za čestit obrok. Prodali su gotovo sve što su imali, njihovi razgovori odišu gorčinom tako da dolazi do situacija kada, iako decenijama zajedno, otkrivaju nove osobine kod onog drugog. U ratu im je ubijen i sin, i pored svega dirljiva je nada pukovnika koja je često zaslužna za preživljavanja "pukovnika" širom svijeta.
Nobelovac Gabriel Garcia Marquez, mastorski je opisao šta je politika, šta vlast, kako beskrupulozno iskorištava i odbacuje čovjeka kada im više ne treba. Vlast kao slast, kojom se malobrojni oslade.
Dijelovi iz djela:
(...) Ali, u ovih petnaest godina činovnici su se mijenjali u mnogo navrata – predoči mu odvjetnik. Ne zaboravite da je bilo sedam predsjednika, i da je svaki predsjednik barem deset puta izmijenio svoj kabinet, i da je svaki ministar izmijenio svoje činovnike barem stotinu puta. (...)
(...) Pukovnik uvidje da mu četrdeset godina zajedničkog života, zajedničkog gladovanja i zajedničkih nevolja, nije dostajalo da upozna vlastitu ženu. Oćuti kako je tokom vremena nešto ostarjelo i u ljubavi. (...)
(...) Već dvadeset godina ufamo se u lažna obećanja što su ih prosipali nakon svakih izbora, i od svega toga sad imamo mrtvog sina – produži ona. Jedino i samo mrtvog sina.
Poukovnik je bio navikao na ovakva prebacivanja.
Ispunili smo svoju dužnost – reče.
- I oni su je ispunili, zarađujući u senatu mjesečno hiljadu pesosa tokom dvadeset godina - na to će žena. Eno ti mog kuma Sabasa, podigao dvokatnicu i ne zna kako će s parama, i to došljak koji je krčmio nekakve meleme, sa zmijom oko vrata. (...)
Gabriel Garcia Marquez (1927 – 2014), jednom je prokomentarisao da mu za pisanje nije bilo potrebno puno mašte, dovoljno je što se rodio i živio u Kolumbiji. Njegova biografija je toliko zanimljiva i bogata da je jedva stala na 600 strana. Politički aktivista, novinar pisac, postao je svjetski poznat nakon što je objavljen roman "Sto godina samoće". Nobelovu nagradu dobio je 1982. godine. Živio je 87 godina ali je pred kraj života patio od demencije, te nije više mogao pisati. Smatra se jednim od najvećih pisaca XX vijeka.
S.M.
