Ono o čemu je govorio Derviš Sušić u drami "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" tema je koja će se na razne načine obrađivati kroz pozorišne predstave još dugo vremena. Vjerovatno dokle se budu postavljala pitanja u vezi pojedinca, vlasti, odnosa čovjeka prema vlasti, naroda prema vlasti i vlasti prema podancima. Drama "Posljednja ljubav Kasana Kaimije" prvi put je u Narodnom pozorištu Tuzla izvedena još prije 45 godina.
Večeras je izvedena u režiji Gorana Damjanca, a na sceni Narodnog pozorišta Tuzla dugo nije bio veći glumački ansambl. I na sceni i iza scene puno je aktera koji su se pobrinuli da se poznato Sušićevo djelo uspješno prenese. Sudeći prema reakcijama publike i bilo je uspješno. Nakon pažljivog gledanja predstave, tuzlanska publika aplauzima je glumce više puta vraćala i uzvicima odobravanja nagrađivala.
U predstavi se govori o konkretnoj historijskoj ličnosti. Kroz lik Kaimije, ljekara, pjesnika, učenjaka, Derviš Sušić otvara puno tema. Pojedinac, i pored svoje volje, ne može biti izolovan od društva u kojem živi niti može biti mimo vlasti i zakona kakvi god oni bili. Ni lično zadovoljstvo i mir ne rezultiraju srećom ako sretni nisu oko čovjeka. Naravno, osim ako nisu u pitanju sitne duše, koje mogu biti sretne i kada druge unesrećuju.
Svi likovi iz drame postoje i u današnjem vremenu jer sve se mijenja osim ljudske prirode.
U predstavi je uz dramski tekst "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" korištena i Sušićeva pripovijetka "Kaimija" iz zbirke "Pobune".
"Danju sam samo varošanin, jednak među uglednima. Kad naiđe noć, bježim u nesvjestice užitka. Poludjeću od pitanja. Danju me ljudi pozdravljaju sa strahopoštovanjem uvjereni da jedva dišem od tereta mudrosti. Noću žena klikće i cvili od ljubavi, uvjerena da sam najputeniji i najvjerniji ljubavnik. Ali nisam. Ja sam samo bjegunac. Liječim ja tako rod svoj nesrećni, zaboravim se, kad jednom dok sam dahtao od umora na podu, ne iskrsnu račun: stotinu izliječio, hiljadu nisam, deset hiljada ih čeka na red, a trideset puta deset hiljada i ne zna za mene."
Na kraju predstave Kaimija kaže:
"A u progonstvo idem uspravnije nego sultan na svečanu sjednicu Divana poslije najveće pobjede na bilo kojoj stranu svijeta.
Neka je slava pobuni i prikosu!
Lajao sam na sve svetinje. Pa i sad, idući tamo odakle se ne vraća, gdje su ruke pod kamenom, a usta šutnjom zakovana ja opet režim i lajem na sve svetinje, vezire i padišahe, na sve prikaze kojima vlast plaši podanike, zainat sebi i tebi, o Frenk Hasanaga" .
Hasana Kaimiju glumio je
Damir Mahmutović, budalinu Taleta
Dražen Pavlović, Kaimijinu ljubav Zumretu
Irma Zukić, Sadika kujundžiju
Elvis Jahić, Bakira
Edis Žilić, tetku Zumretinu, Esmehanumu
Remira Osmanović, sarajevskog kadiju
Milenko Iliktarević, kadijinog sina pjanduru
Siniša Udovičić, zloglasnog Frenk Hasanagu
Midhat Kušljugić, Naiba
Nedim Malkočević, hajduka
Samed Alić, pisara
Enver Hasić, ludu djevojku i dželata
Jasmina Dedić, stražara i oficira
Luka Spasojević i stražara
Mirza Mujagić.
Dramaturg: Kemal Bašić
Scenograf: Hari Ejubović
Kostimograf: Vesna Teodosić
Scenski pokret: Ena Kurtalić
Asistent scenografa: Aida Mešković
Autor muzike, dizajn zvuka i ton: Denis Hadžić
Idejno rješenje plakata i afiše: Delić Admir
Inspicijent: Dragan Krstić
Sufler: Renata Omić
Majstor svjetla: Zijad Sejdinović
Šminkersko-vlasuljarski radovi: Una Stjepić
Garderoba: Halema Sadiković i Mersiha Hodžić
Krojački radovi: Bahrija Memić
Rekvizita: Mevlija Kasumović
Stolarski radovi: Džemal Hrnjić
Bravarski radovi: Ćazim Mandžić
Majstor scene: Fahrudin Mustačević
Dekorateri: Almir Salihović, Huso Terzić, Senaid Subašić
Utorak, 30. oktobar 2018. godine u 19:30 sati – prva repriza
Srijeda, 31. oktobar 2018. godine u 19:30 sati – druga repriza
S.M.