U prvih šest mjeseci ove godine naša zemlja ostvarila je izvoz u oblasti industrije tekstila, odjeće, kože i obuće u iznosu blizu 820 miliona KM, i on je veći za 71 milion u odnosu na isti period 2017. godine. Obuća je za taj period izvezena u vrijednosti od 384 miliona maraka. Ovim brojkama značajno doprinosi i jedna firma iz Tuzle...
Armin Kucalović najmlađi je uposlenik talijanske firme "Proggeti Bosnia“. Ima samo 20 godina i nakon završene rudarske škole, sticajem okolnosti, zaposlio se u obućarstvu. Ovo mu je prvi posao.
"Radim na cvikanju strana. Nije teško kada se uklopiš. Treba vremena da se naučiš. Ali dobro je. Zaradi se i tako", kaže Kucalović.
U ovoj fabrici šije gornji dio obuće za Gucci, dok se đonovi dodaju u Italiji. Za dobar proizvod potrebna je preciznost i radnika i mašina.
"Ovo je mašinska obrada. Prvo krojači skroje po šablonima patiku, onda ide na mašinsku obradu, gdje ja na digitalnoj mašini tanjim rubove, dijelove, jezik, kvatre, sarice, oglavke, ima puno dijelova za jednu patiku", otkriva Dragana Zukić, radnica.
Posenu preciznost zbog ranijeg iskustva imaju zaposlenice koje su ovdje došle iz brojnih firmi iz ove branše, a koje su uništene privatizacijom. Ovje su dobile svoju drugu priliku za posao.
"Zahtjeva preciznost, odgovornost. Ništa više. Samo da gledate svoj posao, da je precizan, uredan, da nije isprljana farba, da ne prelazim ivice", objašnjava Selma Sadiković, uposlenica.
"Preciznost se stiče radom, dugoročnim. Posao je normalni težak kao u svakoj firmi i svakoj proizvodnji. Sve zavisi i od artikla i od radnog mjesta na kojem čovjek radi", dodaje Demsada Jahić, majstorica.
Ovi ljudi, na ovome mjestu, mjesečno proizvedu nekompletnih 6.000 pari obuće, za Gucci i blizu 1.000 pari gotove obuće za talijansku firmu ANG i brend Jenet Jenet sport. Obuće čija vrijednost na policama inozemnih trgovina doseše vrtoglave iznose. Zbog jeftine radne snage, zaposlenima plaće nisu vrtoglave. Ali za njih 185 u dašanjem vremenu sasvim dovoljno da budu zadovoljni jer imaju posao i redovita primanja.
"U granskom ogranku ugovora koji su potpisali Vlada i sindikati, minimalna plata je 496 KM. Mi imamo barem polovinu radnika koji su iznad te cifre, to je nekih 500 KM, zavisno od prosjeka na federalnom nivou. Trudimo se. Imamo izuzetno dobre kupce. Da se malo uzdignemo da ne bude ona klasična priča, topli obrok, itd", ističe Sulejman Kljunić, Firma "Proggeti Bosnia“ Tuzla.
"To je jedna korektna firma prema nema. Mi smo servis koji pruža usluge tim poduzetnicima. Firma egzistira duži niz godina što znači da je jako uspješna", kaže Emir Hamzić, RPC „Inkubator“ Lipnica.
Proizvodnja obuće izuzetno je skupa, posebno izrada kalupa i modelara te se firmama teško afirmisati na domaćem tržištu. Iako nedovoljno podržane od strane države, te uglavnom bazirane na uvozu sirovina i repromaterijala i „Lohn“ poslovima dorade, odnosno jeftine radne snage, obuća rađena bosanskohercegovačkim rukama, itekako je konkuretna na svjetskom tržištu.
Ovdje se proizvodi dio obuće, a ponekad i kompletan par cipela. Hoće li na tim cipelama pisati „Made in Bosnia“ ovisi striktno o želji kupca.
Nataša Tadić
