Veliki događaji, ratovi, ne dolaze slučajno. Mnogo šta ukazuje na neminovnost raznih sukoba koji mogu vrlo loše završiti. Gledano sa distance, vremenskog razdoblja više decenija, lakše se uočavaju znaci, detalji, koji su doveli do raznih ratova.
Knjiga "Između crvenog i crnog", koju je napisao Jan Guillou, govori o periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je da je rat sa svim svojim strašnim posljedicama, svjež u sjećanjima ljudi, a ipak će doći po civile do daleko goreg Drugog svjetskog rata.
I kada brojni pokazatelji, kao rezultati izbora, promjene zakona, uspostavljanje raznih režima, najavljuju velike probleme, puno je više onih koji misle da će se na kraju sve dobro završiti, da je nemoguće da se nešto desi, nego onih koji znaju da će se zaratiti. Opasnost od populizma obično vide oni koji pomno prate i analiziraju politička dešavanja. U svojoj porodici i okolini mogu biti okarakterisani kao pesimisti, mrgudi, a i oni sami bi bili sretni da ne vide što vide i da ne budu u pravu.
U knjizi se govori o tri brata Lauritzen, koji su dobro osjetili posljedice Prvog svjetskog rata. Kroz njihove međusobne odnose, porodice, svakodnevni život, u knjizi "Imeđu crvenog i crnog" na neki način iz prve ruke saznajemo o važnom historijskom periodu koji će znatno, na mnogo šta i presudno, uticati na dešavanja u 20. vijeku.
Intelektualci su uvijek u manjini, malo ih ko sluša. Narod voli populiste, to se i u najnovijem vremenu, prema rezultatima najnovijih izbora, posebno u Evropi, jasno vidi. Oni prolaze. Teško je objasniti da mnogi tako lako vjeruju onima koji obećavaju šarene laže. Šta je to u ljudskoj prirodi da voli vođe, da sluša i bez pogovora izvršava nečije, često sulude želje. Opisana je i zaluđenost Hitlerom, a ono što je posebno zabrinjavajuće je da i pored svega što se otkrilo o Drugom svjetskom ratu, tipovi kao Hitler opet mogu doći do vlasti.
Guillou u svojoj knjizi spominje stvarne ličnosti i događaje, pojavu sindikata, traženje radničkih prava što knjigu čini dodatno zanimljivom.
Dijelovi iz knjige:
(...) Spalili su sve što su napisali Bert, Alfred, George i svi drugi prijatelji i njihovi prijatelji, koji su obično dolazili u salon na Tiergartenstrasse. Spalili su čak i Einsteina i Freuda, Andrea Gidea i Marcela Prousta, Jamesa Joycea i Jacka Londona. U roku od jedne noći Njemačka je postala zemlja bez moderne književnosti. Biblioteke su uništene i opljačkane jednako kao knjižare. Prijatelja više nije bilo. Većina ih je bila dalekovidnija od njega. (...)
(...) Zabranjeno je spominjati okrutnost i zločine SA-ovskih divljaka, čak i u vlastitom domu, zabranjeno je šaliti se na račun Fuhrerova blebetanja ili Goebbelsova uvrnutog stopala, svaka šala na račun nacista je zabranjena i tako dalje, ima toga. Kao što vidiš naši prijestupi su mnogobrojni (...)
(...) Kada je pobjegao prije dvije i po godine, bojao se da ne završi u zemlji koja bi također mogla postati nacistička. (...)
(...) Počelo je dobro. Prva je bila Grčka, očito je uvijek tako na olimpijskim svečanostima otvaranja igara, i upravo dok su Grci prolazili počasnu tribinu, svi tamnoplavi rukavi ispružili su se u krutom Hitlerovom pozdravu. Dočekani su oduševljenim klicanjem i deseci hiljada istih pozdrava odgovorili su im iz publike. Lauritz je odlučio brojati ih. Afganistan je tako pozdravio, Argentina nije, nije Australija, nije Belgija, Bermudi i Bolivija, pak jesu, ali ne Brazil. No onda su stigli Bugari, koji su ne samo izveli Hitlerov pozdrav nego su i marširali strogo vojnički, pa ih je dočekalo ponovo klicanje i pljesak s tribina. Od onih ljubaznih, ili kako to već nazvati, najmanje očekivana bila je Francuska, koja je s velikom formacijom u plavim beretkama u punom sastavu ispružila desnice ravno prema Hitleru. (...)
Jan Guillou (1944) je švedski pisac, novinar i scenarista.
S.M.
