Katolički je Božić. Neki danas ne rade. Svi imaju pravo na dva neradna dana za vjerske praznike pa kad ko uzme. Negdje, gdje mogu, u nekim školama, ne radi niko za vjerske praznike.
Za Božić se sjetim našeg boravka u Njemačkoj. Valjda jer sam tad prvi put osjetila značaj praznika za one koji ga slave i posebnu atmosferu kada je sve u znaku Božića. Mi smo bili u malom mjestu u kojem nije bilo puno stranaca, što bi sad moderno rekli, gotovo jednonacionalna sredina. Prekrasne ulice u kojima su kuće u jednom redu. Svako dvorište, svaka kuća ukrašena. Obavezno je bilo dosta snijega, koji je dodatno doprinosio ljepoti prizora. Nije bilo nebodera. Najviše zgrade su imale oko pet spratova. Banke i te neke državne institucije smještene u zanimljivim, starim zgradama. Na mnogima su bile vidljive grede od tamnog drveta. Sve kuće ili bijele ili žute.
U prodavnicama velika sniženja, a sve sjajno, šareno. Šef firme u kojoj je muž radio, svaki Božić je organizovao nešto za uposlenike. Mi smo otišli preko vladinog programa za informatičare tako da je imao lijepu poziciju.
Prvi Božić tamo pozvali su nas na zabavu. Lijepo je bilo sve organizovano, i nama svi čestitaju Božić. Nikako da skontaju da mi ne slavimo, i na kraju šef uručuje poklone. Oko ukrašene jelke puno poklona. Kako ko primi, kulturno otvori, zahvali se. Znamo da se poklonu ne gledaju zubi ali baš je bilo dobrih poklona. Raznih muzičkih uređaja, DVD player (tad se to koristilo), svašta. Među poklonima i jedna slika, veliki okvir, neki njihov umjetnik, nikad mi čuli, gurka mene muž kaže koji li će jadnik ono dobiti. Kad šef njega prozva. Koliko se bio razočarao, a lijepa slika, okačili smo je na zid. Tad sam dobila poklon bon u jednom kozmetičkom salonu, tako da se se lijepo izgotivila.
Jednog Božića pozovu sve u kineski restoran pa poslije kao za sve iznenađenje. Zamislite nas dvoje Bosančerosa, odraslih na pitama, uštipcima i kajmaku prvi (i zadnji) put u kineskom restoranu. Jedva smo mi skontali da šta naručimo. Malo smo probirali, ne ide nikako. Da bar ima hljeba. Nakon toga ide iznenađenje, svi u autobus, organizovani prevoz u dosta udaljen grad. Sjeli mi, gladni, kontam da mi je do kakve pekare. Nakon jedno sat vožnje, kaže meni muž, valjda mu glad izazvala asocijacije, kako su u srednjoj na odmoru kupovali četvrt hljeba i paštetu. I tako stignemo do mjesta gdje smo gledali predstavu na ledu. Dosta velika ledena ploha, puno izvođača, to mi je zaista bilo prekrasno. Gora polovina nije dijelila moje oduševljenje, klizanje je vjerovatno jedini sport koji ne gleda, a tek balet.
Uglavnom, povremeno me nešto asocira, kao današnji praznik, pa se sjetim nečega, i kad iz ove perspektive analiziram, obično se sjetim finih stvari. Zato je dobro nešto vidjeti, doživjeti jer poslije imamo i uspomene.
I na kraju svima koji slave neka je sretan Božić.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 10 beba, 3 djevojčice i 7 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 204 intervencije
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir nije narušavan, prijavljeno je 7 krivičnih djela, zabilježeno je 16 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 25.12.2018. godine krv je darovalo 13 osoba.
