30.12.2018. u 09:35 Broj citanja: 935 Preporuka za čitanje: Elena Ferante: Moja genijalna prijateljica
Druženje dvije djevojčice iz predgrađa Napulja prepričavano od strane jedne od njih, kratak je opis knjige "Moja genijalna prijateljica" koju potpisuje Elena Ferante.
Elena i Lila počinju da se druže od prvog razreda osnovne škole. Lila je veoma pametna, po brzini rješavanja matematičkih problema, savladavanja gradiva, učenja stranih jezika, sigurno i natprosječno inteligentna. Gotovo u svemu najbolja ali drska, bezobrazna, odvažna, hrabra, ne poštuje ni autoritete niti se boji bilo čega. Elena je nježnija, zadivljena svojom prijateljicom koja će u njoj probuditi takmičarski duh, ambiciju, te počinje vrijedno da uči sve više i da postiže odlične rezultate u školi, tako dobre da je učiteljica molila njene roditelje da nakon četvrtog osnovne nastavi školovanje. Pedesete su godine XX vijeka, radničko, siromašno predgrađe gdje samo rijetki završe i osnovnu, a posebno ne djevojčice. Između ljudi odnosi su često surovi, grubi, nasilni, tako da je svaki uspjeh u takvoj sredini poseban.
Iako dosta različite djevojčice, poslije djevojke, dobro se razumiju i nadopunjuju.
Kao odrasla, nakon što čuje da je Lila nestala bez traga, Elena pripovijeda o zanimljivom prijateljstvu, prisjećajući se događaja iz djetinjstva i mladosti.
Uzbudljivi roman toliko se dopao i čitaocima i kritičarima da je snimljena i istoimena serija.
Dijelovi iz knjige:
(...)Lilin slučaj se razlikovao. Već u prvom razredu osnovne škole bila je van svake moguće konkurencije. Čak je učiteljica tvrdila kako bi s malo truda mogla da bude spremna i odmah položi drugi razred, te s manje od sedam godina krene u treći razred. Raskorak se na dalje samo povećavao. Lila je u glavi izvodila najsloženija računanja, u njenim diktatima nije bilo ni jedne greške, stalno je govorila na dijalektu poput svih nas ali po potrebi sipala je kao iz rukava italijanski kao iz knjige (...)
(...) Gledala sam je s prozora, osjećala da se njen pređašnji oblik polomio i mislila na onaj prelijepi dio pisma, na uvelu i povijenu granu. Bila je to slika koju sam sada već neprestano koristila, svaki put kada bih predosjetila neku lomljavinu u njoj ili u sebi. Znala sam – možda sam se nadala, da ni jedan oblik nikada ne bi mogao da sadrži Lilu, i da će prije ili kasnije ona svaki polomiti (...)
Oni koji se odluče da pročitaju "Moja genijalna prijateljica", treba da znaju da je to tek prvi dio. Knjiga se završava na vrlo uzbudljivom mjestu, tako da je dobro imati odmah drugi dio "Priča o novom prezimenu" te zatim "Priča o onome koji bježi i ostaje".
Svakako je zanimljivo da se ne zna ko je tačno Elena Ferante. Čiji je to pseudonim? Neki misle da je u pitanju grupa autora. Ne zna se pouzdano osim da knjige na kojima piše Elena Ferante pružaju puno zadovoljstva ljubiteljima pisane riječi.
Magazin Time Elenu Ferante uvrstio je među 100 najuticajnijih osoba na svijetu 2016. godine.
