Ovogodišnje obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske koje je označeno i kao proruska seoska slava pamtiće se po prisustvu ambasadora Republike Hrvatske u BiH Ivana Del Vechia.
Ne računajući visokorangirane političare iz Srbije predvođene predsjednicom vlade Anom Brnabić koja, zbog očigledne nacionalstičke i hegemonističke dioptrije, Republiku Srpsku i Srbiju vidi kao jedno, hrvatski veleposlanik je izuzetak koji se na ljestvici propusta može definisati kao težak diplomatski gaf jer je prisustvovao obilježavanju datuma kojeg je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Teško je naći sličan primjer da diplomatski predstavnik bilo koje zemlje u zemlji domaćinu postupa suprotno odlukama njenog ustavnog suda.
Del Vechio je uporavo to učino. Ruski ambasador se podrazumijeva.
Zvanični Zagreb o tome šuti, što samo po sebi govori o navodnoj iskrenosti i dobronamjernosti Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Ako se sve ovo može ugurati u paket kontinuiranog miješanja našeg zapadnog susjeda u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, ostaje za detaljnu analizu spremnost nacionalističkih politika kojima pripada i ona HDZ-ova sa obje strane granice, ali i SNSD-ova kao perjanice proruske poltike u ovom dijelu Balkana, da budu dio ceremonije na kojoj se veličaju i zločini nad sopstvenim narodom.
Banjalučka proruska seoska slava tako nije protekla bez veličanja onih koji su u ime Velike Srbije sijali smrt na ovom prostorima početkom devdesetih. Takve Republika Srpska ne zaboravlja. Dodikova politička falanga je odlučila da ovogodišnje slavljenje 9. januara protekne i dodjeljivanjem ordenja.
Tako je Slavko Lisica posthumno odlikovan Ordenom Karađorđeve zvijezde RS-a, a riječ je o oficiru JNA kojeg je hrvatsko pravosuđe osudilo na 11 godine zatvora zbog ratnog zločina počinjenog 1991. na širem području Šibenika.
U suštini riječ je o jednoj nacionalističkoj konstanti koja se može označitio kao produženi život ideja iz Karađorđeva o hrvatsko-srpskoj podjeli Bosne i Hercegovine što je u neku ruku i shvatljivo, jer Republika Srpska je nastala na najstrašnijim zločinima uključujući i genocid, počinjenim na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Ako je to tako, a jeste čini se posve logičnim da takav entitet ne zaboravlja one koji su u njegove temlje ugrađivali živote nedužnih.
Zvanični Zagreb o svemu ovome šuti. Nije realno očekivati da će svom veleposlaniku uputiti bilo kakav prijekor. Učinio je nešto što je na tragu realizacije sporazuma Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva, ili Karadžića i Bobana iz Graca ali sada mirnim sredstvima. Zaboravljene su i šibeničke i sve ostale žrtve.
Šuti i zvanično Sarajevo. U suštini tek sada se može vidjeti u kakav bi nas sunovrat odvelo lister ustaštvo i četništvo da je "nositelj evropskih vrijednosti i legitimni Hrvat" Dragan Čović obezbijedio fotelju u Predsjedništvu BiH.
Razočaranim i rezigniranim građanima ne ostaje ništa drugo nego da se pridruže čestitki koju je povodom ovih događanja uputio zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, Arsen Bauk:
"HDZ-ovci (ma gdje bili) sretan vam Dan Republike Srpske"!
