Na sjednici koja je jučer popodne održana u Plavoj sali BKC-a, Kantonalni odbor SDP-a podržao je odluku Predsjedništva kantonalne organizacije donesenu proteklog petka da se u cilju formiranja vlasti u Tuzlanskom kantonu krene u pregovore sa SDA i PDA.
Uprkos predizbornim obećanjima izrečenim nebrojeno puta da SDP neće koalirati sa strankama sa nacionalnim predznakom, prevladala je pragmatičnost nakon što se pokazalo da se funkcionalna vlast ne može formirati sa strankama Građanskog bloka, odnosno BH bloka.
Rezultati izbora na kantonalnom nivou stavili su SDP u, blago rečeno, čudnu situaciju. Kombinatorika je takva da je bez SDP-a skoro nemoguće doći do realne skupštinske većine, a to znači da je na SDP-u najveća odgovornost za uspostavljanje funkcionalne vlasti u Tuzlanskom kantonu, i to ne samo zato što je izborni pobjednik. Drugim riječima rečeno, SDP ne može odustati jer nije uspostavio vlast kakvu je želio (sa BH blokom) i reći povlačimo se u opoziciju, neka neko drugi uspostavi vlast.
U sadašnjim okolnostima "neko drugi" mogu biti SDA i PDA ali bez SDP-a do vlasti mogu samo teoretski. Dakle, SDA bi teoretski mogla postići skupštinsku većinu sa četiri manje stranke (DF, NS, SBB, SzBiH) koje ukupno imaju 9 glasova. Naša stranka se već izjasnila da neće sa SDA, čini se da to ne želi ni SBB što znači da ova kombinacija ostaje samo u domenu teorije.
PDA sa 7 poslaničkih mjesta do vlasti može jedino koaliranjem sa SDA i još jednom strankom. Čak i ako ta jedna stranka nije problem, problem su odnosi sa SDA kao matičnom strankom iz koje je nastala PDA, a iz čega su proizašli skoro nepremostivi sukobi i na stranačkom i na personalnom nivou.
Naravno, u politici nepremostivo ne znači i nemoguće, vlast je slast, u ime nje su i smrtni neprijatelji (Izetbegović - Radončić) preko noći postajali partneri pa što ne bi i SDA i PDA. Ipak, takvo partnerstvo ima svoju cijenu jer vodi ka nestajanju PDA, tačnije,
saradnja sa SDA poništila bi razlog za nastanak i egzistiranje PDA.
S obzirom da je PDA personalni projekat zasnovan na harizmi jednog čovjeka, Mirsada Kukića, kako stvari za sada stoje, dok on ima interes biće i PDA. I njemu i njegovim sljedbenicima je jasno da PDA ne može ostvariti značajniji uticaj izvan Tuzlanskog kantona. Istina, Kukić je svoju snagu i pokazao i dokazao, srušio je kantonalnu SDA vladu, postavio svoju ekipu ali nije uspio glavno, nije nokautirao SDA na izborima. Gledajući na duže staze SDA će se na kantonalnom nivou oporaviti crpeći snagu iz onoga što SDA predstavlja na federalnom i državnom nivou, a oporavak SDA znači istovremeno i slabljenje PDA jer im je baza ista.
Sve ovo zna i Mirsad Kukić pa uz nesumnjivu pragmatičnost koju posjeduje može se desiti da umjesto laganog nestajanja PDA odluči da izvuče maksimum iz postojeće situacije i prikloni se SDA. Problem za PDA je što sve ovo takođe znaju i u SDA i što mogu da odbiju takvu saradnju. Razlog više za odbijanje je taj što bez jedinstvenog BH bloka, a nije jedinstven, niko ne može uspostaviti vlast bez SDA.
Rezime ove male analize potvrđuje tezu rečenu na početku teksta, da je na SDP-u glavna odgovornost za uspostavljanje funkcionalne vlasti jer su
sve kombinacije bez SDP-a na klimavim nogama. Ono što se članstvu SDP-a ne sviđa ali je jedostavno tako,
funkcionalna vlast se ne može napraviti ni bez SDA.
Teoretski SDP može uspostaviti većinu koaliranjem sa PDA i najmanje jednom od stranaka iz BH bloka. SBB se, kao partner PDA u predizbornim i postizbornim aktivnostima, nameće sam po sebi ali takva kombinacija ne odgovara SDP-u jer bi kao nosilac vlasti bio izložen zahtjevima SBB-a koji sa samo dva svoja glasa praktično može da upravlja takvom koalicijom. Ista situacija bi bila i sa nekom od ostalih manjih stranaka. Dakle, čak i uz izvanrednu saradnju SDP-a i PDA, i jedni i drugi ovisili bi o trećem. Da li to treba SDP-u pogotovo kad članstvo i ne vidi neku razliku između SDA i PDA?
Jedina kombinacija koja može osigurati fukcionalnu vlast, u kojoj će partneri imati približno istu odgovornost za njeno funkcionisanje i sužen prostor za ucjene, jeste partnerstvo koje se članstvu SDP-a najmanje dopada, a to je koalicija SDP-a i SDA. Zajedno imaju minimalnu natpolovičnu većinu što im omogućava da u koaliciju prime i neke druge partnere ali koji ne bi imali mogućnost ucjenjivanja nametanjem svojih zahtjeva i stavova.
Za kombinaciju SDP-SDA je posebno važno da obezbjeđuje i vertikalu vlasti do Sarajeva bez koje ni sigurni projekti kao Blok 7, nisu sigurni.
Političari su očito spremni za koaliranje SDP-a i SDA, i situacija u Tuzlanskom kantonu nameće tu koaliciju kao najrealniju ali SDP ima veliki problem kako da za tu kombinaciju pridobije svoje članstvo kojem su davali suprotna obećanja. Problem je i Statut SDP-a zbog kojeg i neki u rukovodstvu ali i viđeniji članovi SDP-a, traže da se pitanje koaliranja SDP-a sa SDA riješi referendumom unutar stranke. Najčudnije bi bilo ako referendum bude organizovan i članstvo se izjasni protiv koalicije sa SDA. U tom slučaju zaista je upitno kako će se formirati vlast ne samo u Tuzlanskom kantonu već i u Federaciji, pa i na nivou BiH.
A.M.
