U nastavku priče o prijateljicama Lili i Lenučo, Lila se udaje. Najljepša djevojka siromašnog predgrađa Napulja odavno je odlučila da će neće živjeti u bijedi. Od svih udvarača ona bira jednog koji joj je simpatičan, prema kojem osjeća izvjesnu naklonost, a uz koga ima materijalnu sigurnost. Prva bračna noć, za nju, koja ima svega 16 godina, prava je noćna mora nakon koje je otkrila drugo lice svog muža.
Batine postaju vrlo česte u njenom braku. Vrijeme radnje je kraj pedesetih i početak šezdesetih prošlog vijeka, u koje je bilo uobičajeno da se žene svakodnevno tuku. Batine su dobijale od očeva, braće, a poslije od muževa. Svjesna da su batine česte bez obzira kako se ponašala, i sama teškog karaktera, Rafaela Čerulo Lina ili Lila, kako ju je ko zvao, ide i glavom kroz zid ako treba da dođe do onog što želi, bez obzira na posljedice.
Nakon izvjesnog vremena, na jednom ljetovanju, gdje je otišla sa svojom prijateljicom Elenom Gerko Lenučo, te zaovom i majkom, ona će se zaljubiti u mladića Ninu kojeg poznaju od djetinjstva. Problem je što i Lenučo voli Ninu ali to nije rekla svojoj prijateljuci Lili, koja tek sa Ninom spoznaje ljubav.
Zbog te ljubavi dolazi do definitivnog kraha njenog braka, ona čini sve da bude sa Ninom. Ostaje i trudna ali Nino, nakon svega dvadesetak dana shvata da je ona udata pa još i trudna (s njim), a on ambiciozan, željan mnogih izazova.
Lenučo odluči da se posveti svom školovanju i da se izvuče iz priče u koju su je njih dvoje uvukli. Kao sjajna učenica i poslije studentica, diplomira, postiže nešto što je za njihovo predgrađe, u kojem jedva da je ko završio četiri razreda osnovne, čudo. Međutim, u njenim očima ništa nije dovoljno dobro da se približi Lili, koju smatra boljom od sebe u svakom pogledu.
Ta čudna veza između dvije prijateljice, u kojoj se osim ljubavi javlja i zavist, pakost, ljubomora, sa povremenim odvajanjima, traje od djetinjstva.
Nastavak knjige "Moja genijalna prijateljica", "Priča o novom prezimenu" još je zanimljivija i kao i prvi dio završava se u vrlo uzbudljivom trenutku.
Dijelovi iz knjige:
(…)Istina je da sam željela da zaustavim Lilu. Željela sam da joj budem smetnja. Željela sam da postane svjesna situacije u koju uvlači sebe, a i mene sa sobom. (…)
(…)Otkrila je, na sopsteveno iznenađenje, zadovoljstvo što je za sobom ostavila nekoga za koga se činilo da će zavijek ostati dio nje. Zadovoljstvo, da, baš je tako pisala. Nije ni malo žalila za gubitkom udobnosti svog rejona, nije primjećivala miris buđi, niti vlažne mrlje u čošku spavaće sobe, nije bila svjesna sivkaste svjetlosti koja se s mukom probijala kroz prozor, niti je rastuživalo okruženje koje je odmah vraćalo u misli bijedu našeg djetinjstva. (…)
Elena Ferante piše pitko, njene knjige se čitaju brzo i teško ostavljaju. Treći nastavak priče o prijateljstvu koje traje cijeli život zove se "Priča o onome koji bježi i koji ostaje".
S.M.
