Ne znam šta je ovo, ili se povećao broj tragičnih slučajeva ili se češće čuje za njih ali javljaju da je u Hrvatskoj otac bacio svoje četvoro djece sa prvog sprata kuće, s visine od 6 metara. Mala djeca, 3,5,7 i 8 godina, a djevojčica koja ima 7 godina najteže je povrijeđena. Puno je porodičnog nasilja, a često su najveće žrtve djeca. Kad pukne tikva između supružnika, kad imaju probleme koje ne uspijevaju riješiti, često se sve prelama preko djece.
I dobri roditelji, izazvani nekim postupcima od druge strane, potaknuti razočarenjem i povrijeđenošću, nekad i nesvjesno koriste djecu da napakoste, ucjenjuju, manipulišu, a gdje su oni loši?
Ovo što se desilo u Hrvatskoj je drastičan slučaj, a ne bi me čudilo da kažu da je mnogo šta ukazivalo na probleme ali se ne reguje ni kad se sva svjetla pale za uzbunu. Nadam se da će se djeca oporaviti i fizički i psihički i da će bez obzira na početak, imati poslije sretan život.
Taj slučaj me je odvukao o teme koja mi se od jučer mota po glavi. Po ko zna koji put čula sam detaljni opis odlaska i prijema u Domu zdravlja. U pitanju su starije osobe. Uvijek naglašavam da nisu svi isti, da ima divnih ljudi, koji nisu zalutali u neke profesije ali nažalost često se svjedoči bahatom, arogantnom ponašanju. Ima tu i ljenosti. U svim bolnicama vri od ljudi, uvijek je puno, a u ambulantama Doma zdravlja zna biti potpuno prazno. Nigdje nikoga, preda se knjižica onda ide ne može to tako, dođite drugi put, knjižice se primaju do 10, 12, vaga se hoće li se primiti kod doktora.
Najgore je kad dolaze starije osobe i oni sa malom djecom. Ne stanuju svi blizu, a zbog sitnica se vraćaju. Neće preko granice, donijet će šta treba. S druge strane ako se pojavi neka faca, političar, neko poznat, nema prepreka, sve može. Nema čekanja. Baš zbog famoznog čekanja, zakazivanja za par mjeseci na neki pregled i sl. sve te kao važne treba u red staviti neka prođu proceduru od do koju obični smrtnici prolaze. Na nekim šalterima ljudi samo što ne prestanu disati da se ne uznemiri neko s druge strane. Čekaju u redu manji od makovog zrna i nadaju da će odjednom sve završiti. A s druge strane šaltera, čak i kad vide da je sve ok, okreću papire, zagledaju ne bi li šta našli. Kažem, ima dobrih, ljubaznih ali ima ih, što kažu, daleko im kuća bila.
Ima kod našeg svijeta neke snishodljivosti, poniznosti prema ljudima koji su iz bilo kojih razloga, da tako kažem, poznatiji od drugih. Ne govorim o ljudima koji zaslužuju poštovanje, baš je lijepo kada se vidi da neko prepozna svog starog profesora, pa ga pozdravi, pomogne ako treba, nego neki marginalci koji su sticajem okolnosti došli do nekih para i sad se njima treba sklanjati s puta šta li. Kad se to promijeni kod svijeta onda će se vjerovatno i društvo promijeniti.
Dan je prelijep, održana je svečana sjednica Vijeća, Tuzlanske nagrade podijeljenje. Večeras će biti održani još jedni "Tuzlanski razgovori", gostuju Slavo Kukić i Esad Bajtal. Znaju oni jako fino pričati. Tuzlanski razgovori su dobri, jedino što dolaze ljudi koji slično misle, na istoj su strani, lijevo, građanski orjentisani. U pitanju su istomišljenici, a bilo bi zanimljivo da se organizuju i prave debate pa da vidimo kako to izgleda. Kontam kad bude vrijeme za postavljanja pitanja da pitam profesora Slavu Kukića šta mu je Mirsad Kukić?
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 7 beba, 7 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 147 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljena su 4 krivična djela, zabilježeno je 5 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 27.02.2019. godine krv je darovalo 48 osoba.
