|
|
TUZLARIJE - VIJESTI 21.03.2019. u 12:32 Broj citanja: 1120
Odigrana predstava ˝U ime oca˝:
Nevidljiva djeca su postala vidljiva
U Narodnom pozorištu Tuzla sinoć je odigrana predstava "U ime oca". U predstavi u tri čina, govori se o djeci koja su rođena zbog rata (1992- 1995). Začeta su nakon zlostavljanja žena u Bosni i Hercegovini. Ne zna se tačan broj silovanih žena, vjerovatno nikada neće biti ni otkriven ali se procjenjuje da je u pitanju oko 50.000. Kao izuzetno okrutan način psihičkog i fizičkog zlostavljanja, silovanje nije nepoznata metoda sistematskog ponižavanja ljudi u ratovima. Ono što nije do kraja istraženo su posljedice.
Silovanje je tema o kojoj se ne govori, način na koji se postupa sa žrtvama, na koji se na njih gleda u društvu često je takav da žene nerado govore o tome. Žive skrivajući svoju bol, traumu, koja ne prestaje. Problem se dodatno usložnjava kod žena koje su nakon silovanja ostale trudne i rodile djecu.
Problemi se onda prenose na njih. Kako žive, kako se osjećaju, o čemu razmišljaju, znaju djeca koja su rođena nakon silovanja. Sada imaju oko 25 godina.
Predstava "U ime oca" nije obična predstava, ona je rezultat rada stučnjaka, u njoj se osim glumaca pojavlju stvarni akteri priče.
Predstava je teška, potresna ali u neku ruku i oslobađajuća. Njome izlazi ono što se godinama guralo pod tepih.
U nastavku pročitajte odgovore na pitanja dr. Alme Delić, koja je dugi niz godina radi sa žrtvama silovanja, djecom rođenom u ratu, koja je sinoć moderirala panel diskusiju čiji je cilj bio podizanje svijesti o problemima djece rodjene zbog rata u BiH. Priče početka diskusije predstavila se:
- Za one koji me ne znaju, ja sam neuropsihijatar i psihoterapeut, uposlenica Plave Poliklinike u Tuzli. Svoje doktorsko istraživanje radila sam u okviru EU HORIZON 2020 Marie Curie Inovativne obrazovne mreze "Djeca rođena zbog rata: prošlost, sadašnjost i budućnost". Inicijator sam i suosnivač Udruženja Zaboravljena djeca rata iz BiH.
Iz kliničkog, istraživačkog i aktivističkog iskustva u radu sa ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu i sa djecom rođenom zbog rata, shvatila sam koliko je važno rehumanizirati ove osobe, ne samo kroz statističke podatke, nego i kroz realnost njihovog svakodnevnog života, njihove priče, vlastito viđenje sebe, i nadasve, koliko je važno omogućiti im da postanu vidljivi i da se čuje njihov glas.
Poznato je da umjetnost igra značajnu ulogu u suočavanju s prošlošću i ostvarivanju prava na istinu. Otuda imam potrebu i javno zahvaliti prijatelju i vrsnom umjetniku, režiseru Darrelu Tolounu što je pokazao da ima srce, duh i senzibilitet potreban za razumijevanje svih dimenzija ljudske patnje u ratu i poraću, posebno kad su u pitanju najvulnerbalnije skupine: žene i djeca. Ovom sjajnom predstavom, Darell, članovi Austrijske Alpha grupe, Narodno pozorište Tuzla i "zaboravljena djeca rata" iz BiH, omogućili su nam jedno senzitivno putovanje na "sigurno mjesto" koje bi moglo predstavljati početak regeneracije postkonfliktnog društva, cijeljenja historijskih rana na konstruktivan i civiliziran način, uz poštovanje stotinu hiljada ubijenih, desetine hiljade silovanih i eksploatiranih, i poštovanje marginalizirane djece rođene zbog rata.
U nastojanju da na inovativan način prezentira značajnu društvenu temu koja je donedavno bila tabuizirana, predstava "U ime oca" je pokazala da ima kapacitet da probudi emociju, da prenese "živu rijec" autentičnih osoba, pobudi empatiju i dublje razumijevanje problema s kojima se suočavaju djeca rođena uslijed rata u BiH, ali je i pokazala da je potrebno uložiti još dosta truda i napora da se djeca u ratu i poraću zaštite od stradanja i patnje.
Želim da vjerujem da će ovaj događaj biti snažan podstrek osnaživanju djece rođene zbog rata u njihovoj borbi da se izbore za priznavanje i poboljšanje njihovog statusa u BiH, ali i njihovom cilju da na međunarodnom planu doprinesu prevenciji i eliminaciji seksualnog nasilja u ratovima.
Koji je ključni problem djece rođene zbog rata?
- Nedostatak osjećanja prihvaćenosti i pripadanja, što je na psihološkom nivou jedna od osnovnih čovjekovih potreba, suočavanje sa i propitivanje ambivalentnih osjećanja njihovih majki, povećan rizik izloženosti nepovoljnim iskustvima u djetinjstvu, različite vrste zlostavljanja, te nepovoljni ishodi mentalnog zdravlja, socio-ekonomska i porodična deprivacija, stigma, diskriminacija, marginalizacija i izolacija.
Neka od djece ne znaju istinu o svom porijeklu sto je protivno UN Konvenciji o pravima djeteta, ili su imala problem pristupa pravu na zdravlje, socijalnu zaštitu, na državljanstvo, ostala su kulturalno izolirana i od strane zemalja iz kojih dolaze njihovi očevi, sa problemima identiteta itd.
Sa pravnog aspekta i aspekta socijalne zaštite ključni problem je što djeca rođena zbog rata nisu prepoznata niti priznata kao posebno vulnerabilna grupa djece.
Ostali panelisti su bili: Amy Wilkins, Darrel Toulon, Alen Muhić, Ajna Jusić, Amra Delić, Ermin Avdić.
Treba još reći da će nakon Tuzle predstava biti izvedena u Sarajevu i drugim gradovima. Na tuzlansku publiku je prestava ostavila snažan uzisak. Reagovali su emotivno i pokazali ono što je važno, suosjećanje.
Igrali: Samed Alić, Ermin Avdić, Ivana Cook, Ajna Jusić, Jasmina Ibrahimović, Sadika Kahrimanović, Mirna Mišković, Norbert Wally, Feđa Zahirović. Muzika Donika Rudi, Norbert Wally, kostim Vesna Teodosić, svjetlo Nermin Brković, fotografija Sakher Almoneti, saradnice Sabina Lee i Amra Delić.
S.M.
(tuzlarije.net)
|
|
|
