Michele Riml: "Seksi Rublje"
Redateljica: Lea Anastazija Fleger
Prevoditeljica i dramaturginja: Dora Golub
Scenografkinja: Marta Crnobrnja Kostimografkinja: Vanda Grba Igraju: Vlasta i Igor Golub Premijera: Kazalište Virovitica 28.09.2018.
Dugogodišnja suradnja Teatra Kabare Tuzla i Kazališta Virovitica, kako na planu razmjene predstava tako i koprodukcija - rada na zajedničkim projektima, dovela je do gostovanja te kazališne kuće druge večeri 17. TKT Festa sa predstavom "Seksi rublje" kanadske dramske spisateljice Michele Riml u inscenaciji mlade zagrebačke redateljice Lee Anastazije Fleger. Michele Riml prvi put se pojavljuje na nekoj od hrvatskih pozornica: rodjena je 1967., prvi komad " Suveniri " piše već sa 17 godina, iza nje je već 14 dramskih djela ukotvljenih uvijek na onoj tako fluidnoj i nezamjetnoj granici izmedju komedije koja plijeni vrckavim humorom, ponekada i britkim društvenim komentarom i realistične gradjanske drame. Drame su joj prevedene na sedam jezika, prirodom posla usko je vezana uz Simon Fraser University ( Vancouver - British Columbia ) a igra se, osim kod kuće, u teatrima Kanade, i na kazališnim scenama SAD -a, Meksika, Novog Zelanda, a u Europi na Islandu, u Litvi, Njemačkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj ali i u našem susjedstvu, u Sloveniji. Komad " Seksi rublje "( u originalu " Sexy laundry " ) napisala je 2002. godine, deset godina kasnije dodaje nastavak, " Henry and Alice: into the Wild ", sa istim junacima, sredovječnim bračnim parom koji se suočava sa kriznim godinama u svojoj vezi ali i životu uopće, i sa tim komadom, što se može igrati kao jednočinka ili kao dvočinka, postiže internacionalni uspjeh.
" Seksi rublje ", u vrlo dobro pogodjenom prijevodu Dore Golub, ujedno dramaturginje u predstavi, režiju potpisuje Lea Anastazija Fleger, novo ime medju mladim hrvatskim redateljicama, komad je upravo o tomu: kako, nakon 25 godina braka, nastaviti dalje, što se to u tom za ljudski život ipak dugom periodu, sve promijenilo, preoblikovalo, izgubilo ili nestalo, koliko smo još privlačni jedno drugom, što učiniti da, ako više nismo, to opet postanemo? Stoga i pitanje iz naslova: " Jesam ja tebi još uvijek sexy? " kao da sublimira sve njihove dvojbe, nedoumice i pitanja koja će te noći, jednog vikenda odabranog za osamu i seks u nekom trendi hotelu koji odiše " istočnjačkim dizajnom i zapadnjačkim senzibilitetom " postaviti jedno drugom. U tome dragocjenu pomoć, barem tako misli Ona, pružiti će im zadaci i vježbe iz prigodnog priručnika " Sex za neznalice ", to je ta spasonosna slamka za kojom će posegnuti ne bi li svoj intimni život vratili u neka stara, dobra vremena kada su se još strastveno i mladenački voljeli. Jer, kaže Suzana, sklona fantazijama i nekom drugačijem, bogatijem i uzbudljivijem životu: "...nema ništa loše u tome da se ponekad proba nešto novo. " A ON - Zdravko, pragmatični inženjer gradjevine, pun frustracija svakodnevice, rezignirano će zaključiti: "...male stvari ponekad imaju ogroman utjecaj na cijelo čovječanstvo. "
Frustriran i razočaran neuspjehom na poslu, gdje ga uvijek netko pretekne kada je riječ o unapredjenju, primjećuje: " Danas se sve svodi na trenutno zadovoljenje. A znaš šta se dogodi kad jedan čovjek dobije trenutno zadovoljenje - onda drugom čovjeku kažu, neka se strpi još nekoliko godina, doći će red i na njega. Doći će red na mene - jebo te...”I tu Michele Riml neprimjetno prelazi iz neobavezne komike vodviljskog, na trenutke kabaretskog sazvučja u točan, britki društveni komentar, svog junaka iz zabavne komedije u trenu prebacuje u nad čovjeka zapitanu realističnu gradjansku dramu. Slično se dogadja sa Suzanom, koja nemoćna da se odupre naborima godina koji i na njenom tijelu ostavljaju traga, usporedjuje sa dožibljajem starosti kod muškaraca i žena: "...A zašto se muškarac smije zapustiti? I još uvijek očekivati od svoje žene da bude sexy, mršava, lijepa i zainteresirana za njega? Ne razumiješ, muško si, imaš sreće, s tobom je drugačije. Ti postaješ samo šarmantniji, na neki način privlačniji, a ja samo starim. Posvuda je tako: filmovi, internet, reklame - muškarci mogu biti ružni i debeli i stari - a žene uvijek moraju biti mlade, lijepe, bujne, sexy...”
Kao finale u tom otporu teroru mladosti, ljepote, svježine tijela koje ne smije, poput cvijeća, uvenuti, glavna će se junakinja, igra je vrlo iznijansirano i uz punu usuglašenost i stopljenost nje i lika koji tumači, Vlasta Golub, kriknuti: " Radi se oosjećaju da si živ, to hoću osjetiti. U što sam se ja pretvorila? U što smo se mi pretvorili? Dovela sam te ovamo da vidim što je od nas ostalo. " Zdravko, suprug, rola Igora Goluba, vrlo dobro uklopljena u duh i atmosferu komada, smiruje njen ispad: " Ništa nije onoliko dobro koliko može biti - ništa ne ispadne onako kako bismo mi htjeli. To je život. Ali to smo mi gradili, za to nam je trebalo 25 godina, to smo bili mi: to su temelji, zidovi, žbuka, cigla, krov - dobro, možda ti se ne svidja fasada, ali to smo sve bili mi. " Stari inženjer čvrst je na svom terenu, ništa ga ne može iznenaditi.
Michele Riml piše tečno i pitko, njeni su junaci prepoznatljivi i dobrodošli gosti, kao da ih već odavno poznamo, čak i sebe, ako smo iskreni, prepoznati ćemo u njima. Mlada redateljica prepušta sve glumcima, bez većih intervencija u dramski narativ, sve se odvija prirodno, očekivano, prelazi iz smijeha u plač, iz radosti u bol i tugu, vapaj za prošlim i nepovratnim i mirenje sa onim što jeste i tako mora biti teku uporedo, isprepliću se i opet razdvajaju, baš kao u životu. Možda je to najbolje izraženo u replici pragmatičnog Zdravka koji će na pitanje supruge Suzane: Zašto smo drugačiji, mudro odgovara: " Zato što smo stariji. Unatoč svemu što nas jebena popularna kultura uči - ljudi ipak stare. "
Mladen Bićanić
