06.04.2019. u 23:20 Broj citanja: 3743 Video: Radno mjesto s pogledom i adrenalinskim dodatkom
Kranovi su nam stalno u vidokrugu, znamo čemu služe, vidimo šta rade ali jedno je gledati kran sa zemlje, a drugo osmotriti ga iz ptičije perspektive. Dovoljan je samo jedan pogled na kabinu krana da se shvati da to nije radno mjesto poput drugih, niti je posao kraniste za svakoga.
Radno mjesto trideset i više metara iznad zemlje omogućava lijep pogled ali do njega se prvo treba popeti. Lifta nema, nema ni stepenica, put do kabine vodi ljestvama za koje su potrebni i snaga i kondicija. Ako imate i jedno i drugo ne znači da ćete se i popeti jer ko se imalo boji visine ne treba ni da pokušava. Čak i oni koji misle da nemaju problema sa visinom treba da razmisle o razlici između šetanja terasom koja je dio čvrstog masivnog objekta i boravka u zastakljenoj kabini koja kao da visi u zraku. Uz sve to kabina rijetko miruje, pomjera je vjetar, pomjera se i zbog tereta. Stalni osjećaj nesigurnosti mogu podnijeti samo oni koji su bar malo adrenalinski ovisnici.
Popeti se i bez straha boraviti 8 i više sati u kabini u svim mogućim vremenskim prilikama je uslov bez kojeg se ne može raditi posao kraniste ali da bi još i upravljao kranom kranista mora imati i dobar vid, prostorni osjećaj, laganu ruku, maksimalnu koncentraciju i osjećaj odgovornosti za ljude koji rade na građevini. I još nešto, to je usamljenički posao, kranisti su po cijeli dan sami.
Ne smijemo zaboraviti ni još neke radnike. Kran, kao i svaka druga mašina, ponekad se pokvari i onda moraju da intervenišu električari i mašinci verući se i balansirajući po rešetkastoj konstrukciji.
Sve u svemu, kranovi su svakodnevna pojava ali ljudi koji upravljaju njima i održavaju ih, nisu.
