U povodu svjetskog dana oboljelih od Parkinsonove bolesti, koji se u svijetu svake godine obilježava 11. aprila, Klinika za neurologiju UKC Tuzla održala je konferenciju za novinare. Tom prilikom novinarima se obratio prof. dr. Dževdet Smajlović, načelnik Klinike za neurologiju koji je kazao da na svijetu ima više od pet miliona osoba kojima je dijagnosticirana Parkinsonova bolest, odnosno progresivni poremećaj centralnog nervnog sistema.
Profesor Smajlović je rekao da je ovo oboljenje učestalije kod starijih osoba, ali da se javlja i kod mlađe populacije, jedan od 20 oboljelih je mlađi od 40 godina. On je također istakao da ne postoji specifičan laboratorijski i neurodijagnostički ili radiološki nalaz koji bi omogućio tačnu dijagnozu Parkinsonove bolesti. Prema njegovim riječima Klinika za neurologiju UKC Tuzla ima Ambulantu za poremećaje pokreta u kojoj se radi dopler moždanog parenhima što olakšava dijagnostiku i ranu detekciju i diferencijaciju poremećaja kretanja.
Prof. dr. Smajlović je naglasio i problem nedostatak lijekova na esencijalnoj listi, prema njegovim riječima ni jedan dopaminergic nije na listi.
Novinarima se obratila i dr. Amra Iljazović koja je govorila o motornim simptomima Parkinsonove bolesti, a to su: tremor, usporenost pokreta, ukočenost i nestabilnost.
Posebna pažnja je posvećena otkrivanju ranih znakova bolesti, budući da nemotorički znakovi vrlo često prethode motoričkim simptomima. Prof.dr. Omer Ć. Ibrahimagić je naveo da čitav niz nemotoričkih simptoma može biti prisutno kod bolesnika koji boluje od Parkinsonove bolesti. On je naveo da se kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću često javljaju depresija, anksioznost i strah, ali i opći umor i gubitak energije. Također, pomenuo je i tjelesne simptome koji prate Parkinsonovu bolest kao što su slabljenje mirisa, seboreične promjene, opstipacije, poremećaj mokrenja, te poremećaj spavanja.
Na konferenciji je naglašeno da je rana dijagnoza i započinjanje terapije u početnim fazama bolesti od velikog značaja za sporije napredovanje bolesti i osiguranje boljeg kvaliteta života oboljelih.
