Nastavničkom vijeću Javne ustanove Osnovne škole „Novi Grad“ Tuzla
Dragi i mnogo poštovani Direktore Peđa Hasic,
Draga i mnogo poštovana Pedagogice Natira Hebib,
Drago Viječe učenika JU OŠ „Novi Grad“ Tuzla,
Dragi članovi Novinarske sekcije i profesorice Senada Ljubovic,
Poštovani prijatelji,
22.aprila je Dan planete Zemlje, ali ujedno i veliki dan za našu, moju škole, za moj život sudbonosan. Javna ustanova Osnovna škola „ Novi Grad“ ( bivša „Braća Ribar“ ) slavi 59. godinu postojanja i plodonosnog rada. Ove godine su svjedočanstvo o njenom razvoju, životu, radu, problemima i svijetlim uspjesima, o njenim učenicima, učiteljima, nastavnicima, roditeljima, administrativnom i tehničkom osoblju, te o sredini u kojoj je kao obrazovna i vaspitna ustanova djelovala.
Zahvalnost je dio moje osobnosti i zelim javno da se najiskrenije zahvalim na divnoj priredbi, izuzetnom prijemu i rijecima tople dobrodošlice koje sam dobio od Vas u školi.
Svi smo s nestrpljenjem očekivali početak školske priredbe, koja je održana u kinosali. Nakon nastupa našeg školskog hora, koji svaku našu svečanost učine posebnom i drugačijom, mnogobrojnim učenicima, učiteljicama, nastavnicima, profesorima, bivšim uposlenicima, penzionerima i ostalim zvanicama se obratio direktor škole, profesor Peđa Hasić.
Na izuzetno lijepo organizovanoj priredbi učustvovale su mnoge sekcije koje aktivno i vrijedno rade u našoj školi.
Cijela priredba zapravo je bila prezentacija talenata, rada, uspjeha i aktivnosti naših učenika, učiteljica i profesora. Učiteljice, nastavnice, profesori/ce i učenici vrijedno su se pripremali za ovaj dan, kako bi ga svečano, dostojno i na već tradicionalan način obilježili.
Aplauzi i osmijesi roditelja, publike, te zadovoljstvo na njihovim licima najbolje je govorilo o uspješnosti i kvalitetu pripremljenog programa. Svaka Vam čast, baš smo uživali. Hvala Vam.
Potom je za sve goste i članove kolektiva uslijedio ručak, desert i osvježenje, a zajedničko druženje se nastavilo još jedno izvjesno vrijeme u kome su se svi osjećali prijatno i nesputano.
Sve lijepe trenutke sa ove proslave ovjekovječila je profesorica Senada Ljubović kamerom i fotoaparatom.
Kako je svečanost „odmicala“ moja zahvalnost je sve više rasla, da sam u jednom trenutku bio preplavljen njome. Pa je l´ treba jos šta da bi čovjek bio sretan?
Biti učitelj nije samo zvanje, biti učitelj to je poziv. Učitelji sade sjemenke znanja koje rastu zauvijek.
Šaljem vam bezbroj toplih pozdrava i prijateljskih zagrljaja!
Hvala Vam jer ste dragocjeni dio ove moje životne čarolije!
S poštovanjem,
Vaš bivši direktor i kolega mr.sci. Sulejman Mulić, prof.
