Neki ljudi, i kada je sve u u redu, kada imaju puno razloga da budu zadovoljni, to nisu. Bez obzira šta i koliko postizali, prati ih osjećaj praznine koju ni činjenica da su zdravi, imaju krasnu porodicu, djecu, situiranost ne može da ispuni. Karika koja nedostaje u slučaju glavnog lika romana "Južno od granice, zapadno od sunca" Harukija Murakamija je ljubav.
Hađime voli i voljen je ali kada u svom baru ugleda staru ljubav Šimamoto život počinje da se mijenja. Zbog Šimamoto, tačnije iluzije koju je stvarao u svojoj glavi, spreman je da napusti suprugu, decu, posao, sve samo da bude s njom.
Neveliki roman poznatog japanskog književnika govori o ljudima iza svakodnevnih fasada, o njihovim osjećanjima, čežnjama i razmišljanjima.
Dijelovi iz knjige:
(...) Odkad je Šimamoto prestala da dolazi, s vremena na vrijeme sam se osjećao kao na Mjesečevoj površini bez kiseonika. Da je nestala zauvijek, na cijelom svijetu više ne bih imao nikoga kome bih mogao da otvorim svoje srce. U noćima kada nisam mogao da zaspim, ležao sam na strani u svom krevetu i bezbroj, bezbroj se puta sjećao one scene na zavejanom aerodromu Komacu. (...)
(...) Nekada sam i ja imala snove i iluzije. Ali u nekom trenutku, one su nestale. To je bilo prije nego što sam te upoznala. Ja sam ih ubila. Vjerovatno svjesno, ubila sam ih i bacila. Kao neki organ koji mi više nije potreban. Ne znam da li je to bilo ispravno ili ne. Ali, mislim da tada nisam mogla drugačije. (...)
Haruki Murakami (1949) vrlo je plodan pisac, napisao je dosta romana, a pored toga prevodi na japanski američke autore. U njegovim romanima ima dosta mistike, nekada lutanja između dvije dimenzije, junaci razmišljaju duboko, zanimaju se za smisao svega, a sve to prožeto je ljubavlju, pritajenom erotikom i muzikom.
S.M.
