Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, u okviru projekta "Predstavljanja i afirmacije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sa područja Tuzlanskog kantona u elektronskim i drugim aktuelnim medijima", kroz posebno pripremljene stručne priloge (tekst i odabrane fotografije), prezentuje sve nacionalne spomenike sa područja Tuzlanskog kantona, koji ujedno predstavljaju najvrijednija dobra našeg naslijeđa.
Prezentovanje pojedinih nacionalnih spomenika a u cilju nihovog afirmisanja u javnosti nastavljamo sljedećim prilogom:
Jalska džamija sa haremom u Tuzli
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je na svojoj sjednici, održanoj u novembru 2011. godine u Sarajevu, proglasila "Graditeljsku cjelinu – Jalska (Mehmed-agina, Kizler-djevojačka, Hafiz-hanumina) džamija sa haremom u Tuzli nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine džamija i harem sa nišanima
Kasaba Donja Tuzla je do sredine XVI. stoljeća imala 6 formiranih mahala i to 5 muslimanskih i jednu kršćansku. U tome razdoblju su već bile formirane Džamijska mahala, Timur-hodžina mahala, Isa-begova mahala, Mahala hisarije Ferhada, Mahala subaše Alije i Kršćanski džemat – varoš.
U drugoj polovini XVI. stoljeća Donja Tuzla se razvija na širem prostoru i to sa obje strane rijeke Jale. Do kraja XVI. stoljeća u kasabi se razvilo 8 muslimanskih mahala i kršćanska varoš. Veći dio kasabe razvio se na desnoj strani Jale. Na lijevoj strani su se razvile Mehmed-agina, Osmana ćehaje i Mosnička mahala.
Prvi put se u pisanim izvorima spominje 1600. godine pod nazivom Mehmed-agina džamija, dok je u narodu poznata kao Kizler ili djevojačka, Hafiz-hanumina i Jalska džamija.
Vremenom je džamija mijenjala svoj izgled, ali i svoje nazive, u zavisnosti od njenih vakifa-obnovitelja. Do 1848. ispred džamije su bila tri turbeta, pa se pretpostavlja da je u jednom bila ukopana nepoznata djevojka koja je zaslužna za obnovu džamije.
Džamija je ponovo obnovljena 1878. godine, kada je vršeno preziđivanje jednog dijela džamije. Godine 1890. godine, džamija je temeljito rekonstruisana po nalogu Hafiz-hanume Tuzlić. Interesantno je spomenuti da su radove na džamiji izvodili italijanski majstori, pa su prilikom rušenja munare obilježili svaki kamen da bi ga tačno ugradili na svoje mjesto. Tom prilikom povećane su dimenzije prozora i vrata i na novo su izgrađeni mihrab, minber, mahfil i trijem.
Jalska džamija je bila sagrađena od ćerpića, sa crvenim kubetom (kupolom), a kupola je bila pokrivena daskom sve do ponovnog obnavljanja 1891. godine. Ispod krova nalazilo se kube od cigle koje se srušilo 1928. godine samo od sebe, pa je poslije toga stavljen plafon od trstike, tako da se sada i ne primjećuje da je nekada postojalo kube umjesto današnjeg plafona.
Sadašnja tlocrtna koncepcija je jednoprostorna džamija sa ulaznim trijemom. Zidana je od kamena sa unutrašnjim pravougaonim dimenzijama 11,10x10 m. Džamija je pokrivena visokim drvenim krovom na četiri vode, sa pokrovom od crvenog crijepa. Sa desne strane nalazi se visoka munara sa jednom otvorenom šerefom. Munara je visoka oko 32 m. Unutrašnjost je ukrašena geometrijskim i floralnim ornamentalnim detaljima. Mihrab je građen od cigle i presvučen malterom i plastičnim ukrasima, sa bogato ukrašenim ornamentalnim detaljima. Minber je također bogato ukrašen, svi drveni elementi su izrezbareni i presvučeni zelenom bojom u različitim nijansama. Na mahfil se uspinje spiralnim stepeništem. Na mahfilu je urađena mektebska učionica, tako da je samo manji dio mahfila predviđen za klanjanje.
Stubovi mahfila su povezani zašiljenim lukovima, a prostor između lukova i mahfila popunjen je drvenim mušepcima.
Na ulazu u džamiju nalazi se masivan trijem sa sofama. Podignut je na postamentu od tesanog kamena, visine oko 1 m. Na kamenu podlogu postavljeno je osam masivnih stubova na koje se naslanja ravni krov, prekriven limenim pločama.
U haremu džamije je i mezarje koje je nekada bilo znatno veće i pružalo se do Jale. Kako je već spomenuto nalazila su se turbeta koja su porušena 1948. godine, u jednom je bila pokopana nepoznata djevojka, a u druga dva neki Šair pjesnik i šejh Uzbekli.
Danas se u haremu nalazi dvadesetak starih nišana od kojih je najstariji Derviš Husejin bega iz 1766/67, također tu su ukopani i Bakir-beg Tuzlić 1910., reis hadži Mehmed Teufik ef. Azabagić 1918. god i drugi. Nišani su bogato dekorisani i poseban primjer jesu cvjetni ornamenti na završecima nišana, ali i očuvani natpisi.
Kao dobro sakralnog kulturno-historijskog naslijeđa Jalska džamija je registrovana od strane Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK, 1988. godine.
Jalska džamija je nacionalni spomenik od velikog značaja za BiH zbog svojih povijesnih, dokumentarnih, društvenih, estetskih i umjetničkih vrijednosti. Sačuvala je i izvjestan stupanj autentičnost i integralnosti iz razdoblja svoje posljednje obnove.
Reprezentativan je primjer džamije na kojoj su čitljive povijesne promijene izražene kroz stilove i elemente gradnje, od vjerojatno tabačke, mahalske džamije, dok u austrougarskom razdoblju dobiva elemente klasicizma.
Graditeljska cjelina – Jalska (Mehmed-agina, ili Kizler, djevojačka, Hafiz-hanumina) džamija sa haremom u Tuzli, grad Tuzla, u februaru 2019. godine je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Projekat "Predstavljanja i afirmacije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sa područja Tuzlanskog kantona u elektronskim i drugim aktuelnim medijima", tokom 2018/2019. godine, provodi Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, uz saglasnost i podršku nadležnog Ministarstva za kulturu, sport i mlade TK.
