04.09.2019. u 22:19 Broj citanja: 1328 Promovisana knjiga Hadžema Hajdarevića: Arabeske od vode (Rubaije)
Hadžem Hajdarević u bh. književnost, neplanirano ali uspješno, uveo je rubaije. U okviru 19. Književnih susreta Cum grano salis, promovisana je njegova knjiga Arabeske od vode (Rubaije).
Arabeske od vode se sastoji od deset ciklusa, svaki po četrdeset pjesama: Jezik, Ljubav, Adem i Hava, Grijesi, Vrt, Putovanja, Voda, Vjera, Život, Poezija.
O samoj pjesničkoj formi rubaija, te o knjizi i autoru, govorili su Elvir Musić i Sead Usić.
Prof. dr. Elvir Musić upoznao je prisutne sa porijeklom ove pjesničke forme. U pitanju je kratka, jasna pjesma od 4 stiha, u kojoj se rimuje prvi, drugi i četvrti. Najpoznatiji pisac rubaija je Omer Hajjam. Prof. Musić rekao je da je Hajjam na istoku bio poznat kao veliki pjesnik, a na zapadu matematičar. Uživao je veliki ugled tako da je smio što mnogi nisu, pa i da kritikuje, tako da se smatra da su mnogi pisci koristili njegovo ime za svoje rubaije. Forma nastala prije 1126 godina po prvi put je izašla iz pera bh pisca Hadžema Hajdarevića. Do sada smo imali priliku čitati prevode starih majstora.
Hajdarević je rekao da je počeo pisati slučajno. U autobusu, na putu od Sarajeva do Novog Pazara, vrijeme je kratio kuckajući u mobitelu rubaiju, pa onda tokom vožnje još jednu pa još jednu. Onda je počeo da zapisuje rubaije gotovo svaki dan.
- Nekoliko sam rubaija, prije njihovog završnog oblikovnja, čak odsanjao, ujutro bi ih pisao iz sna. Rubaije o vrtu, te o Adamu i Havi, najviše sam slagao u glavi pri večernjim šetnjama sarajevskim Vilsonovim šetalištem, ili šetnjama od Trga heroja pa do Čengič Vile, ili Otoke. Rubije koje se tiču putovanja, vjere, poezije, uglavnom sam ispisao na Cetinju februara 2019. godine, pojasnio je autor.
Pjesnik Sead Usić, kojem je dobro poznat sav rad Hadžema Hajdarevića, također je istako značaj ovog zanimljivog djela kojeg je izdala "Dobra knjiga".
Kroz napisane rubaije vidi se njegov odnos prema tradiciji, jeziku, vjeri, kazao je Usić te preporučio čitanje knjige i upoznavanje sa ovom pjesničkom formom.
Grijeh rado sebe pretvara u čuda
od pokuda zašto bahne niotkuda
savršenstvo žara gdje učas se stvara
strah od iznenadnog kompromitnog suda?
Uvijek sam više poštovao one
što griješe nego licemjere, sklone
da grijehe svoje svetosti pripoje
a javno progone zle kameleone.
Ademova ruka duž Havina struka
gmiže k´o nježna rajska oporuka
da se može opet, prognan, k raju popet´
ne bude li javnih u potomstvu bruka...
